Gospodarstvo

VODA KAO NACIONALNO BOGATSTVO

Milijardu ljudi bez vode, a Hrvatska ima i za izvoz

Najveće hrvatsko, prirodno blago je voda i zato odluka Njemačkog parlamenta o tome da voda nije 'temeljno ljudsko pravo' nagovještava smjerove bitnih promjena u političkom, gospodarskom i geostrateškom položaju. Hoćemo li znati iskoristiti priliku?

Drava kod Preloga   FOTO:Vjeran Žganec-Rogulja/PIXSELL
Piše: Republika.eu

Najveće hrvatsko, prirodno blago je voda i zato odluka Njemačkog parlamenta o tome da voda nije 'temeljno ljudsko pravo' nagovještava smjerove bitnih promjena u političkom, gospodarskom i geostrateškom položaju. Hoćemo li znati iskoristiti priliku?

U moru informacija o svemu i svačemu, najčešće nebitnim stvarima i događajima, kod nas je gotovo nezamjetno prošla informacija iz Njemačkog parlamenta gdje je većina zastupnika podigla ruku za zakon kojim se pravo na vodu izbacuje s popisa temeljnih ljudskih prava. Nama koji svakoga dana odvrnemo slavinu iz koje poteče voda, koliko god opterećena silnim nametima, nezamislivo je i gotovo nepoznato što to znači biti bez vode.

Prema procjenama čak 1,1 milijarda ljudi na Zemlji nema pristup pitkoj vodi, a gotovo 2,5 milijarda živi bez osnovnih sanitarnih uvjeta. Svakog dana prosječno kućanstvo potroši oko 50 litara vode na ispiranje toaleta, jedan od šest ljudi na Zemlji nema dnevnih 20-50 litara osigurane svježe vode, a svakodnevno od posljedica nedostatka vode umire gotovo četiri tisuće djece.

 

Prve važne preporuke o problemima vezanima uz vodu i vodne resurse formulirane su u Mar del Plati (Argentina) na konferenciji Ujedinjenih naroda o vodama 1977.godine. Opća skupština UN je rezolucijom od 22. veljače 1993. odlučila da se 22. ožujak svake godine obilježi kao Svjetski dan voda i da se na taj dan, diljem svijeta, posebno skrene pozornost na probleme vezane za vodu i vodne resurse, s tim da se svake godine obilježava uz drugi moto. Zanimljivo je da je razdoblje od  razdoblje od 2005. do 2015. proglašeno desetljećem voda pod geslom "Voda za život". 

U Hrvatskoj se godišnje po stanovniku popije približno 80 litara vode u boci, što je šezdesetak litrara manje nego u Italiji, ali za isto toliko više nego u Skandinaviji, gdje postoji trend pijenja vode iz vodovoda s obzirom na to da je riječ o zemljama s visokorazvijenim ekološkim standardima i sviješću o zaštiti okoliša. Za razliku od Turske ili Tunisa, pa ponegdje i Italije gdje se ne preporučuje korištenje vode iz vodovoda čak ni za pranje zuba, u cijeloj Hrvatskoj voda iz vodovoda može se piti bez opasnosti po želudac. Činjenica vrijedna poput zlata ali agresivnim reklamama na vodu iz boca 'navuklo' se gotovo 30 posto stanovništva Hrvatske. Praktično je ljeti ili na putovanjima ponijeti laganu, plastičnu bocu, imati je za 'nedajbože', ali litra vode iz boce je 10.000 puta skuplja od litre vode iz vodovoda. O pogubnim ekološkim posljedicama izrade i recikliranja plastične ambalaže drugom prilikom.

Prema izvješću o vodnim zalihama koje je izradio UNESCO, Hrvatska raspolaže s visokih 32.818 prostornih metara obnovljivih zaliha vode po stanovniku godišnje, što je svrstava među trideset vodom najbogatijih zemalja u svijetu, odnosno iza Islanda i Norveške na visoko treće mjesto u Europi. Kada bi se hrvatsko vodeno bogatstvo računalo zbrojem količine vode koja padne na tlo i količine vode koja dolazi iz drugih zemalja, Hrvatska je u odnosu na svoju površinu prva zemlja u Europi po zalihama vode i treća u svijetu. Ako se uzme u obzir činjenica da Hrvatska ima dovoljne količine pitke vode za budućnost, bude li dobro gospodarila njome, te procjena kako će se daljim porastom broja stanovnika svijeta smanjivati raspoloživa količina pitke vode, pitka voda postaje možda i najvažniji hrvatski resurs 21. stoljeća, onaj koji bi mogao znatno utjecati na sigurnosni i geopolitički položaj zemlje, ali i na razvoj njezina gospodarstva i društva.

 

Hrvatska pripada skupini zemalja svijeta koje imaju iznadprosječne zalihe pitke vode, no Hrvatska je istovremeno geografski relativno blizu već danas djelomično 'žednim zemljama' južnog Mediterana te žednim i politički nestabilnim zemljama Bliskog istoka. Hoće li i do Hrvatske stizati izbjeglice iz zemalja s nedostatkom vode ili će zavjetrina članstva u Europskoj Uniji i NATO-u ublažiti negativne posljedice mogućega svjetskog nedostatka pitke vode pitanje je na koje ćemo uskoro dobiti odgovor. Ono što je sigurno jest da će se Hrvatska u bliskoj budućnosti suočiti s potpuno novim izazovima za svoju suverenost, nacionalnu sigurnost i gospodarstvo. Primjer Turske to najbolje pokazuje. Kako pitka voda utječe na razvoj gospodarstva, političkih odnosa i društva u bliskoj budućnosti? Turska u zamjenu za visoku tehnologiju izvozi vodu Izraelu i time mijenja geostrateške i gospodarske odnose u regiji

Uskoro će i u Hrvatskoj na dnevni red doći rasprava o uporabi hrvatskih zaliha pitke vode, a odluke bi se trebale donositi isključivo nakon široke javne rasprave u kojoj bi sudjelovali i stručnjaci i obični građani, uz opće suglasje političkih stranaka. U protivnom, kako to kod nas obično biva, može se dogoditi da zbog kratkoročna dobitka i dodvoravanja međunarodnoj zajednici Hrvatska izgubi svoje najveće blago - vodu.