Gost komentator

BORISLAV RISTIĆ

Tko stoji iza "Offshore Leaksa"?

Svi mediji jučer i danas bruje o slučaju koji prijeti da postane skandal u vezi otkrivanja identiteta vlasnika računa u tzv. poreznim rajevima, a koji je promptno dobio naziv "Offshore Leaks".

Djevičanski otoci
Piše: Borislav Ristić / republika.eu

Prema izvješćima, ovo je bila navodno koordinirana akcija stotine istraživačkih novinara širom svijeta, koji su se ujedinili kako bi otkrili tko stoji iza odljeva novca iz matičnih država ka destinacijama na pojedinim egzotičnim otočjima i offshore zemljama.

Kažem "navodno" jer ne vjerujem da je ovo plod kakve spontano koordinirane akcije samih novinara, a i zato što sumnjam da su ove informacije dobivene metodama istraživačkog novinarstva. Uostalom, i sami proponenti ove akcije tvrde da su hard diskovi sa tim podacima dostavljeni novinarima na čudan način. Dakle, netko je poslao nekom novinaru hard diskove sa tim podatcima o vlasnicima bankovnih računa u offshore zonama, a onda su se novinari dali na "istraživački" posao, tj. počeli češljati te podatke. I nije baš neko "istraživanje", dakle. Prije se radi o birokratskom i dosadnom poslu, koji su ovi novinari odradili za nekoga besplatno. Entuzijazam vrijedan divljenja, svakako.

O tome koliko je ova stvar bila "iznenadna" i koliko je taj navodni hard disk sa podacima konspirativnim putem došao do "istraživačkih novinara", pa se to sada prodaje kao "vijest" o kojoj trube svi mediji, može svjedočiti i ovaj moj tekst od prije skoro dva tjedna. Dakle, HTV-ova današnja "tema dana" bila je na "Republici" tek jedna od referenci jednog prigodnog teksta o propovjedi novoga pape Franje. Samu informaciju o odljevu 11,6 milijardi eura iz Hrvatske ka Lichtensteinu, od 2000. do 1. 1. 2011., nisam "skinuo" ni sa kakvog hard diska, nego sam je našao na netu, točnije, na sajtu Adriatic instituta iz Rijeke. Ništa neobično.

Dakle, kod dizanja ove prašine oko "Offshore Leaksa" se radi o tipičnom "spinu", kojim treba podignuti prašinu oko odljeva novca u offshore zone – inače, prilično obične i nekontroverzne stvari, koja postoji odkad je svijeta, vijeka i plaćanja poreza – nakon čega bi trebala uslijediti konkretna akcija protiv offshore zona.

I tu dolazi sada pitanje, koje, inače, nitko ne postavlja – tko bi mogao biti taj netko koji je nekom "istraživačkom novinaru" dostavio te podatke, i zašto? Kome je u interesu dizanje prašine oko ovako nečega, i tko ima kapaciteta da provede takvu akciju? Pravdoljubljem i istinoljubljem vođeni službenik neke od tih inkriminiranih banaka? Malo je to kompleksna akcija da bi je "odradio" jedan pojedinac ili čak grupa entuzijasta. Tko onda? Anonymousi, hackeri, masoni, Vatikan, tko?...

Moj odgovor, ili pretpostavka, jest da iza ovoga mogu stajati samo državne institucije zemalja koje su pogođene ovim odljevom novca u porezne rajeve, a ne mogu takvu djelatnost nikako drukčije inkriminirati, pa su se dosjetili da za tu svrhu upotrijebe "istraživačke novinare". Konkretno, mislim na Europsku uniju i zemlje poput Njemačke, Italije i Francuske, kao i na još neke, uglavnom razvijene zemlje, poput SAD. Grupa G20 već duže vrijeme vodi harangu protiv poreznih rajeva i pokušava naći rješenje za odljev novca ka ovim luksuznim destinacijama. Procjena je da Njemački građani u inozemstvu drže više od 1.000 milijardi eura, a Talijani oko 400 milijardi. To je ogroman neoporezovan novac, na koji su se namjerili birokrati i političari tih zemalja. I to je sasvim dobar razlog da se poduzme akcija poput ove.

Zbog čega bi se ove zemlje, kojima ne manjka ugleda u svijetu, služile takvim opskurnim i prljavim metodama, protiv jedne legalne aktivnosti, i za svoju prljavu rabotu koristile naivne slobodne, veoma slobodne novinare? Pa naravno, zbog ugleda. Jer, takvu jednu globalnu akciju protiv legalnih aktivnosti građana, koji imaju pravo svoj novac čuvati gdje oni žele, nije moguće opravdati legalnim sredstvima. Stoga je potrebna medijska haranga. I stoga su potrebni predstavnici medija sa svojim smiješnim "istraživačkim novinarstvom", da jednu takvu prljavu akciju "pokriju" svojim ugledom.

Zašto je razvijenim državama neophodno da nestanu porezni rajevi? Zbog toga što su razvijene zemlje već duže vrijeme u financijskoj dubiozi, proračuni im cure na sve strane, pa im je najveći problem kako oporezivati što više građana i njihovog kapitala. Tu se pojavljuju porezni rajevi kao ogroman problem, pošto, putem legalnih transakcija, kapital građana "glasa nogama" iz visokooporezovanih zemalja i odlazi put egzotičnih otočja i porezno relaksiranijih odredišta. Naravno, političarima ovih zemalja ne pada na pamet da snize državnu potrošnju, kako bi mogli sniziti poreze na podnošljivu mjeru, pa onda niti novac ne bi "bježao" ka poreznim rajevima. Oni žele ukinuti porezne rajeve kako novac ne bi mogao bježati nigdje, a onda lijepo dizati poreze do neba i povećati državnu potrošnju nemilice.

Aktualna akcija protiv poreznih rajeva predstavlja, po mom mišljenju, jednu veoma opasnu globalnu akciju socijalista iz razvijenih zemalja kako bi se ukinuo slobodan protok kapitala i zavela potpuna socijalistička tiranija na financijskim tržištima. Ironija je da u ovako nečasnoj "raboti" sudjeluju i predstavnici medija. Štoviše, oni su se odlučili da svojevoljno (a možda i za dobre novce, tko zna?) odigraju za političare opasnih namjera ovaj prljavi posao.