Politika

OTVORENO PISMO BRANIMIRA GLAVAŠA

Nikada nikomu nisam pogodovao, a to mi pojedinci ne mogu oprostiti

Dragi moji sugrađani, dragi Osječani! Biti lišen slobode sigurno je najteže što se može dogoditi živom biću. Svakom nevinom čovjeku previše je i jedan dan na robiji, a ja to proživljavam već gotovo četiri godine. Brojio sam zatvorske dane u Osijeku, Zagrebu, Sarajevu, čak i u zloglasnoj tamnici u Zenici, sada u Mostaru.

Ne uživam u predivnim mostarskim pejsažima, nego gledam zatvorske zidove! Možete li uopće zamisliti kako je teško biti  lišen slobode, daleko od voljenog grada, prijatelja, sugrađana, obitelji?!

Svi znate da sam osuđen u montiranom političkom procesu. Nevin, a na višegodišnjoj robiji! To je moj križ i ponosno ga nosim, siguran da sam čitav svoj život radio najbolje što sam znao i mogao. Nikada  osobni interes nisam stavljao ispred interesa moga grada i hrvatske države. Svoj križ iznijet ću visoko podignute glave, čista obraza i ruku.

Iako sam daleko od Osijeka, pojedine osobe opsjednute su već desetljećima mojim “likom i djelom“, a naročito uoči izbora hvata ih jeziva histerija. Tako je bilo i u kampanji prije četiri godine, a dovoljno  je samo sjetiti se tadašnje đapićevske "avijacije" koja je zasipala grad letcima u kojima sam bio tema ja, a ne njihovi protukandidati na izborima. To im se razbilo o glavu i bili su na tim prošlim izborima  zbog prljave kampanje poraženi do nogu. Tako je i u aktualnoj kampanji za predstojeće lokalne izbore. Umjesto da se opozicijske stranke i kandidati usmjere na programe kojima bi nadmašili rad HDSSB-a,  posljednjih mjeseci provodi se koordinirana “antiglavaševska kampanja“. Koliko je ona jalova pokazao je prvi izborni krug u komu su birači podržali HDSSB, a ostalima rekli da se na mržnji ne može graditi  put do povjerenja glasača.

Na žalost, histerija se nastavila, i to iz tzv. izbornog stožera Ivice Vrkića, gdje se uporno izmišljaju laži, vrijeđa se mene, moju obitelj, prijatelje, njihove obitelji. Gradski i županijski dužnosnici, saborski  zastupnici HDSSB-a pokušavaju se ocrniti, prikazati ljudima bez osobnog stava i znanja iako je riječ o ljudima čije je životno i radno iskustvo besprijekorno.
Vrhunac neukusa i zlobe ipak je pamflet “Crno na bijelo“ kojim se “novinar“ Goran Flauder pokušava dodvoriti stožeru Ivice Vrkića i svom trenutnom poslodavcu na Osječkoj televiziji. Pamflet, a osobito  njegov autor, nisu dostojni bilo kakvog odgovora, no ipak zbog obitelji, prijatelja i sugrađana koji me osobno poznaju dužan sam se na ovaj način obratiti svim građanima Osijeka i Osječko-baranjske  županije.

Dragi moji, ponosno stojim iza svih aktivnosti u obrani Osijeka, Slavonije i Baranje, Hrvatske. Nikakav zločin nisam počinio niti zapovjedio. Kao i tisuće savjesnih građana sudjelovao sam u obrani naše  domovine. Nisam se ogriješio o hrvatske zakone ni nakon Domovinskog rata. Obnašao sam niz važnih dužnosti i pri tomu morao donositi teške odluke, odluke koje ponekad nisu mogle naići na opće  odobravanje, ali su uvijek bile u interesu svih građana.

Nikada nikomu nisam pogodovao, a to mi pojedinci ne mogu oprostiti i osvećuju se na razne načine. Na sudu sam više puta dokazao da spomenuti  “novinar“ redovito laže i neutemeljeno optužuje, no on ne zna stati, nego svoje osobne frustracije i dalje liječi optuživanjem drugih. Uostalom, 1991./1992. godine u magazinu “Slobodni tjednik“ poticao  je mržnju prema pojedinim poznatim sugrađanima (Počuča, Sumić, Vidaković…), što je imalo jezive posljedice. Potom je prema željama onih koji su ga redovno plaćali mijenjao “mete“, a već godinama  je fokusiran na optuživanje mene i HDSSB-a.

Dakle, u nedostatku bilo kakve kvalitetne argumentacije kojom bi osporavali uspjeh HDSSB-a, politički i profesionalno iskompromitirani političari poput Vrkića te neki “nezavisni novinari“ ponavljaju  kako čak i iz zatvora u Mostaru upravljam udrugom i strankom, što je jednostavno nemoguće. To je isprazna priča koja vrijeđa zdrav razum svakog čovjeka, a zapravo dokazuje da prvi ljudi HDSSB-a dobro  rade svoj posao te da njihovi oponenti nemaju nikakvu ideju ni viziju kojom bi stekli povjerenje građana. Spletke, laži i podmetanja su njihov program.

Naravno da sa svojim kolegama i prijateljima kontaktiram telefonom te da razgovaramo o svemu, pa i o političkim temama. Razmjenjujemo mišljenja i – što je tu sporno? Gotovo je smiješno braniti se  od apsurdnih optužbi da, recimo, župan Šišljagić ili gradonačelnik Bubalo dolaze u Mostar po “svoje mišljenje“. Oni izvrsno obavljaju svoj posao, imaju povjerenje građana, a osim toga neposredno su  izabrani dužnosnici čije im mandate nitko, ni pojedinac ni stranka, ne može oduzeti. No napadom na mene naši politički oponenti dobivaju medijski prostor i tako dolaze do prostora za javno  omalovažavanje HDSSB-a.

Dragi Osječani,

da sam zaista kriv za djela koja mi se stavljaju na teret bio bih osuđen na dva puta po 20 godina zatvora. Presuda od osam godina rezultat je političke volje Sanaderova lobija da me se eliminira  s političke scene.

Imovinu koju sam imao naslijedio sam od svojih roditelja i zaradio tijekom gotovo tri desetljeća rada. Moj otac je proveo punih 30 godina na radu u Njemačkoj i za svog radnog vijeka stekao je značajna  materijalna i financijska dobra. Ništa nije sporno, uostalom potvrđuju to i višekratne provjere Porezne uprave, čiji su djelatnici više puta uspoređivali moje prihode i vrijednost imovine, naročito u posljednjih  osam godina političkog progona. Zar mislite da ima bilo što sporno u mojoj imovini da bi me poštedjele režimske vlasti koje su me godinama progonile? Ne, sigurno me ne bi zaštitile od progona, već bi  me pokušali u javnosti iskompromitirati kao gospodarskog kriminalca.

Vama, mojim sugrađanima na znanje, svu svoju imovinu sam 23. svibnja 2008. godine darovnim ugovorom poklonio svom sinu, te kao tadašnji saborski dužnosnik o tome izvijestio Povjerenstvo za  odlučivanje o sukobu interesa u Saboru RH. Onima koji će odmah "zločesto" izvući zaključak kako sam svoju imovinu prebacio na sina kako bi ju zaštitio, odmah ću ih razuvjeriti. Nema te imovine koja  je stečena na nezakoniti način, a da se može zaštititi darovanjem "darovnim ugovorom", pa makar i vlastitom sinu. Darovao sam mu je zato što je to moj sin jedinac i jer sam u montiranom političkom procesu  gotovo godinu dana prije okončanja suđenja bio informiran iz najviših državnih i političkih krugova da ću i prije okončanja suđenja biti presuđen na "dvocifrenu" kaznu zatvora, a što se 8. svibnja 2009.  godine izricanjem desetogodišnje kazne zatvora i dogodilo.

Nisam vlasnik ni jednog m2 bilo koje nekretnine u Republici Hrvatskoj, a prilikom skorog povratka u Hrvatsku živjet ću u zajedničkom domaćinstvu s vlastitim sinom na adresi u Hrvatskoj, gdje sam i sada  prijavljen. Nisam vlasnik ni grobnice "mauzoleja" na Aninom groblju u Osijeku, o kojoj dotični “novinar“ u svom uratku "Crno na bijelo" piše, a što je samo još jedna u nizu laži koje za predizborne svrhe  iznosi. Grobnicu sam prodao još za vrijeme boravka u zatvoru u Zenici, 31. svibnja 2011. godine, a novac poklonio također mome sinu.

Oni koji se prodaju, vrijednost vide samo u materijalnom bogatstvu. Ja, nevin u mostarskom zatvoru, jasno vidim i osjećam kako je od svih kula i gradova svijeta, veće bogatstvo imati prijatelje koji me  redovito posjećuju, koji mi nesebično daju moralnu, ali i materijalnu potporu jer su uvjereni u moju nevinost i političku presudu kojoj sam podvrgnut. Upravo je to veliko bogatstvo, a mjereći po  prijateljstvima, ja sam bogat čovjek. Međutim, to je onima siromašnim pameću i duhom (poput autoru pamfleta) neshvatljivo i nevjerojatno, te zato uporno konstruiraju laži kojima brutalno  napadaju.


I još nešto, a što gotovo nikomu u Hrvatskoj nije do sada poznato. Iako imam pravo, saborsku mirovinu u visini od gotovo 12.000 kuna, kao i visoku vojnu mirovinu, svojom voljom i odlukom od 1. rujna  2011. godine ne primam ni jednu od mirovina na koje imam pravo po zakonu, jer ne želim uzeti ni lipu od sustava koji me osudio u politički montiranom procesu.
Takvu vlast smatram prljavom, koju hrvatski  narod ne zaslužuje, a ne želim ni novac od te vlasti. Takav primjer ne postoji u Hrvatskoj.

Kada bih komentirao sve prljavštine koje plasira Vrkićev "stožer", bilo bi potrebno stotine stranica. I samo ću kratko reći da nikada osobno nisam sudjelovao ni u kakvim privatizacijama, niti sam odlučivao  o privatizacijama. Sve takve odluke donosile su vlasti u Zagrebu u okrilju Hrvatskog fonda za privatizaciju i pod čvrstim patronatom Vlade RH, bila ona HDZ-ovska ili SDP-ovska. Navodi o mojim  sudjelovanjima u privatizacijama su "sto puta ponovljena laž", koja bi čestim ponavljanjem trebala postati istina. Ako ti bezobzirni likovi optužuju mene za navodno uništenje gospodarstva u Osijeku,  postavljam pitanje tko je odgovoran za uništenje gospodarstva u cijeloj Republici Hrvatskoj i svim tranzicijskim državama nakon pada komunizma 1990. godine? Sve je to skupa bezočna laž usmjerena  prema obmani birača pred nedjeljne izbore!

Poštovani sugrađani, ako vam do sada nije bilo poznato od kuda tolika bolesna mržnja i samog autora pamfleta "Crno na bijelo" protiv mene, bit će vam jasnije kada vas upoznam s činjenicom da je Goran  Flauder bio jedan od tzv. svjedoka na političkom procesu protiv mene, ali je njegova neupotrebljivost i neuvjerljivost bila tolika da je njegovo pojavljivanje na sudu bilo čisto gubljenje vremena. U tom smislu  i ovaj danas Flauderov otiskani pamflet "Crno na bijelo", zasigurno će biti vrlo uvjerljiv dokaz pred sudom o njegovoj objektivnosti kao svjedoku u postupku za koji sam duboko uvjeren da će u vrlo skoro  vrijeme biti ponovljen.   
Nevin sam osuđen i zato ne odustajem. Ovo je samo jedno, istina izuzetno teško razdoblje u mom životu koje ću dostojanstveno prevladati i u konačnici pobijediti.

Zahvaljujem svim građanima koji mi daju potporu da izdržim nepravdu kojoj sam izložen. Ujedno pozivam građane da iziđu na izbore 2. lipnja i podrže kandidate HDSSB-a jer su oni svojim znanjem i  radom dokazali da mogu osigurati razvoj Osijeka i Osječko-baranjske županije.

"Glas za Ivicu Vrkića je glas za Zorana Milanovića, Vesnu Pusić i Biljanu Borzan-Ćupurdija."

Do skorog susreta, srdačno vas pozdravljam!

                                    Vaš sugrađanin, Branimir Glavaš

Mostar, 30. svibnja 2013. godine