Politika

UNIŠTAVA LI VRKIĆ GLAS SLAVONIJE?

Vrkić, koji izbjegava suradnju s Glasom Slavonije, "natjerao" je "Glas" da seli svoje sjedište u druge općine ili gradove Slavonije i Baranje!?

Ivica Vrkić već mjesecima poduzima kako bi izbjego oglašavanje u lokalnom listu Glas Slavonije koji zapošljava gotovo 200 djelatnika i od kojeg, sa skromnim prihodima, preživljava 200 njihovih obitelji. Javni je pogovor u Osijeku da Vrkić, osim osobnog "zavjeta" za uništavanjem jedine ozbiljne novinske kuće od istočnih granica Hrvatske prema Zagrebu, to radi i po nalogu svog neformalnog šefa tzv. Portanova koalicije, a koji je postao glavno "zlo" ovoga grada i koji je dao u zadatak svom pukom izvršitelju Vrkiću da u najskorije vrijeme uništi Glas Slavonije. Zadnje informacije govore da je "gazda" tzv. Portanova koalicije poprilično nezadovoljan što Vrkić još uvijek ne uspijeva uništiti Glas Slavonije, a iz ove medijske kuće mu poručuju da im je trud uzaludan jer je bilo i većih "igrača" koji su to u zadnjih dvadeset godina bezuspješno pokušavali.

Ivica Vrkić   FOTO:Glas Slavonije
Piše: Republika.eu

U slučaju Glasa Slavonije radi se o čistom pokušaju predizborne "osvete" za izvršenje postavljenog zadatka uništavanja te tvrtke, a čije se uništavanje svakodnevno analitički procjenjuje i prati na relaciji Kuhačeva 9 i sjedišta stvarnog šefa "Portanova koalicije" smještene pored Teniskih igrališta u nekadašnjem "Parku kulture", u zgradi bivše tzv. "specijalne škole" za djecu s posebnim potrebama "Zlatan Sremac." Međutim, informacije koje dolaze do nas govore da je "posrnuli tajkun" kojem imponira da ga se naziva stvarnim šefom tzv. "Portanova koalicije" vrlo nervozan jer  Vrkić već četiri mjeseca ne uspijeva izvršiti povjereni mu zadatak "uništavanja Glasa Slavonije". Naime, Vrkić ni ne skriva da mu je dolaskom na mjesto gradonačelnika od strane "posrnulog tajkuna" dodijeljena "misija uništenja Glasa Slavonije", a što je prije mjesec dana i sam potvrdio u razgovoru pred predsjednikom Matice Hrvatske Osijek Ivicom Završkim, ali i još nekim osobama u osječkim gradskim kafićima, koji su nas o tome informirali.

Ukoliko bi se nastavila takva gradska politika sulude "odmazde" prema ovoj novinskoj kući zasigurno će se otežati proces proizvodnje i poslovanja za gotovo 200 zaposlenika ove tvrtke. Ipak, naši izvori iz samog Glasa Slavonije su, usprkos svakodnevnim teškoćama s kojima se bore na tržištu, veliki optimisti da će u tom "ratu" pobijediti. Prema našim sugovornicima nervoza "posrnulog tajkuna", ali i njegova izvršitelja Vrkića je opravdana jer je Vrkić svjestan da je u strukturi ukupnih godišnjih prihoda Glasa Slavonije Grad Osijek sudjelovao sa zanemarivih 2-2,5 % prihoda od oglašavanja te da ih nikakve ucjene i prekid poslovanja s Gradom Osijekom neće uništiti i da su im svi ti pokušaji unaprijed osuđeni na propast.

Naime, nije tajna da je Vrkić, nakon proteklih lokalnih izbora na više mjesta u gradu i pred više poslovnih ljudi i njemu bliskih "tajkuna", koji su proteklih godina opustošili osječko gospodarstvo i koji su s njime u prijateljskim i kumovskim vezama, bez ustručavanja rekao "da mu je osobna želja, misija i glavni povjereni mu zadatak svog "poslodavca" potpuno uništiti Glas Slavonije, a zaposlenike poslati na Zavod za zapošljavanje". No, takvo Vrkićevo ponašanje izaziva sasvim suprotan efekt, a što se izražava maksimalnom mobilizacijom i homogenizacijom svih zaposlenika da se "odupru tom bezumnom pokušaju osječkog gradonačelnika i njegova nalogodavca" u napadu na njihovu tvrtku.

Da bi uspio u toj namjeri, prema našim neslužbenim izvorima, Vrkić je već poduzeo određene korake pritiska prema nekim hrvatskim bankarskim i novčarskim institucijama, ucjenjujući ih daljnjim poslovanjem s Gradom Osijekom ukoliko ne prekinu bilo kakav oblik poslovne suradnje s ovom lokalnom medijskom kućom. Saznajemo kako su te bankarske institucije pod pritiskom Grada i određenih tzv. "mafijaških krugova" navodno pristale na ovakvu ucjenu, odnosno prema nekim informacijama, u fazi su ozbiljnog razmišljanja i promišljanja kako se postaviti na tu, navodnu, "ucjenu".

U tom smislu, Vrkić je samo u protekla četiri mjeseca objavio desetine velikih plaćenih oglasa u Jutarnjem listu i Večernjem listu i to potpuno neprimjerenog sadržaja za objavljivanja u tiskovinama s nacionalnim predznakom, a sve bez postpuka javne nabave. Vrhunac Vrkićeve "podlosti", ali i njegova puta koji vodi u propast kako njega osobno, tako i njegovih političkih sljedbenika i nalogodavaca, je današnji (07. listopada 2013.) objavljeni "JAVNI POZIV" Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Grada Osijeka. Ovom objavom pozivaju se vlasnici i nosioci drugih stvarnih prava na određenim katastarskim česticama u katastarskoj općini Tenja, koji neposredno graniče s nekretninom za koju se vodi postupak izdvajanja za građenje javne rasvjete, da iznesu eventualne primjedbe, stoji između ostalog u danas objavljenom "JAVNOM POZIVU" Grada Osijeka u Jutarnjem Listu, a koji se odnosi na prigradsko naselje Tenja u kojem se ne proda, usudili bi se prognozirati, više od 2-3 primjerka Jutarnjeg lista.    

Gradonačelnik Vrkić dakle, nastavlja kontinuitet izvršavanja predizborno danog obećanja i svakodnevnih naloga svoga "poslodavca" o zaobilaženju lokalne tiskovine i bilo kakvog razgovora o mogućoj suradnji s lokalnim dnevnim oglašivačima i jedinim dnevnim novinama u Slavoniji i Baranji. Za tu svoju "suludu osvetničku avanturu" u protekla četiri mjeseca, prema važećim cjenicima tih medijskih kuća, izdvojio je nekoliko stotina tisuća kuna proračunskih sredstava građana Osijeka. Iako ne sumnjamo da je za ovu organiziranu akciju pokušaja svjesnog nanošenja štete Glasu Slavonije, sve pripremio kako bi dobio tzv. "damping" cijene svojih usluga, a sve kako bi ova sumanuta akcija imala prividno "pokriće" prema dijelu građana, to zasigurno nema nikakvog ekonomskog i lokalpatriotskog gospodarskog opravdanja.

Na taj način gradonačelnik Vrkić direktno nanosi "štetu", kako tvrtki čije je poslovanje, kao i poslovanja svih novinskih kuća u Hrvatskoj i široj regiji vrlo teško, tako i ugrožava i direktnu egzistenciju gotovo dvije stotine zaposlenika kojima predstoji strahovita borba na tržištu kako bi očuvala što veći broj, inače ugroženih radnih mjesta, ne samo u Osijeku već i u Slavoniji i Baranji, ali i u cijeloj Republici Hrvatskoj. Osim navedenima, zbog svoje sujete i slijepe poslušnosti prema nalogodavcima koji su ga "doveli na vlast" uopćeni je zaključak da Vrkić nanosi i strahovitu štetu gradu čiji je gradonačelnik, no na to se Uprava koja je odbila razgovor na tu temu samo "podrugljivo" osmjehuje, tvrdeći kako ni "veći igrači od Vrkića nisu uspjeli uništiti Glas Slavonije pa neće ni on, ali ni njegov poslodavac".


Ulaz u zgradu Glasa Slavonije

Na naše pitanje prema Upravi Glasa Slavonije, što se s njihovom tvrtkom događa nakon dolaska na vlast Ivice Vrkića i tzv. Portanove koalicije, Uprava Glasa Slavonije odbila je dati bilo kakav komentar, samo kratko rekavši da je to u djelokrugu poslovne politike njihove tvrtke i da o tome uopće ne žele javno polemizirati jer Grad Osijek u njihovim ukupnim godišnjim prihodima sudjeluje s minimalnih 2-2,5 % vlastitih prihoda preko oglasa i natječaja, bez kojih oni mogu nastaviti obavljati svoju redovnu djelatnost.  

Međutim, izvori iz šireg kruga zaposlenika želeći ostati anonimni, rekli su nam da je Glas Slavonije imao već višegodišnja iskustva s dosadašnjim pokušajima uništavanja njihove novinske kuće od strane nekadašnjeg HDZ-ova premijera Ive Sanadera, ali ni tada moćni Ivo Sanader i Nino Pavić uz sva nastojanja to nisu uspjeli. Naime, tada je na gotovo identičan način preko EPH i Jutarnjeg lista u vlasništvu Ninoslava Pavića "upumpavajući" ogromna sredstva u nekadašnje propale projekte, poput tiskovine "Slavonski dom" i "Osječki dom" izdavača "Datapress d.o.o." (Ove tiskovine bile su nekadašnje vlasništvo Anđelka Balikića i Tihomira Jelavića, ali ih je kasnije preuzeo Ninoslav Pavić) pokušao uništiti "Glas Slavonije", ali su mu svi pokušaji ostali bezuspješni.

Tih je godina Ninoslav Pavić preko svoga sustava, a po nalogu HDZ-a i Ive Sanadera, navodno u kratkom vremenu uložio u te svoje projekte uništavanja Glasa Slavonije preko 30.000.000 kuna. Naglašavamo da je Pavićev EPH (u javnosti poznatiji kao Jutarnji list), trenutno u postupku predstečajne nagodbe s dugom od gotovo 600 milijuna kuna te da od države traži otpis glavnine svojih dugovanja, a što im je država sklona učiniti preko Milanovićeve "Kukuriku koalicije". Istovremeno, Glas Slavonije za razliku od Pavićeva EPH državi ne duguje nijedne lipe poreza i doprinosa, a što znači da sve svoje obveze prema državi redovito mjesečno ispunjava.

Kao prvi odgovor Vrkićevom pokušaju uništavanja Glasa Slavonije, prema našim izvorima (koji nam Uprava Glasa Slavonije nije željela potvrditi, ni komentirati) slijedi i prvi korak "samoobrane ili odmazde" od tog rušilačkog nagona gradonačelnika Osijeka Ivice Vrkića i njegova nalogodavca koji je očito sve nervozniji jer je u sve većim financijskim problemima i pred urušavanjem njegova cjelokupnog "poslovnog imperija". Neslužbeno, najvjerojatnije slijedi preseljavanje sjedišta tvrtke "Glas Slavonije d.d." na područje neke od drugih jedinica lokalne samouprave, čime bi direktno u proračun tih jedinica uplaćivali godišnje preko 100.000 eura raznih poreza i doprinosa iz redovnog poslovanja.

Dakle, zbog Vrkićeve "tvrdoglavosti" proračun grada Osijeka najvjerojatnije će biti uskraćen za gotovo 800.000 kuna godišnje, koje je do sada Glas Slavonije redovno uplaćivao u gradski proračun, a prema našim saznanjima prebacivanje sjedišta u druge jedinice lokalne samouprava pripremaju i još neke druge osječke tvrtke. Ako se to dogodi, ionako siromašan gradski proračun u ovim vremenima gospodarske krize i recesije kojoj se ne nazire kraj, u periodu koji je pred nama biti će još siromašniji, a cijenu za to "političko" iživljavanje "pomahnitalog starca" i njegovih suradnika koji su podlegli tzv. "mafijaškim pritiscima", plaćat će ni krivi ni dužni, samo građani grada Osijeka.

U svakom slučaju, ovo što se događa u gradu Osijeku, ne može u skoroj budućnosti donijeti ništa dobro kako Gradu tako ni Osječko-baranjskoj županiji, ali i šire. Od nerazumnih sukoba gradonačelnika, njegovih suradnika i "nalogodavaca" s pojedincima i tvrtkama koje se bore za život na tržištu, svakodnevno sve više i više bijesni "tihi rat" koji neminovno vodi daljnjoj, gospodarskoj, socijalnoj pa i političkoj "kataklizmi". Sve ovo, nažalost, vodi ka daljnjem urušavanju kako gospodarskih mostova, tako i novim pogubnim razdorima, prvenstveno u Osijeku, ali i u cijeloj Slavoniji i Baranji.