Gost komentator

KOMENTAR RAFAELA JURČEVIĆA

U ime demokracije?!

Nakon uspješno provedenog referenduma o ustavnom definiranju braka, Željka Markić i inicijativa "U ime obitelji" su na početku prikupljanja potpisa za novi referendum. Tema novoga referenduma je uvođenje načina preferencijalnog glasovanja na izborima, smanjivanje izbornoga praga na 3%, zabrana predizbornih koaliranja, promjene u izbornim jedinicama, uvođenje elektronskog i dopisnog glasovanja.

Niti jedna vlast nije ni pomišljala na ozbiljnije promjene izbornog zakonodavstva jer nije imala interes za njih.   FOTO:Luka Stanzl/PIXSELL
Piše: Rafael Jurčević

Sama najava incijative "U ime obitelji" je izazvala žustre reakcije u javnosti. Velike političke stranke su se osjetile ugroženima najavom promjena, te su uskratile podršku inicijativi i neslužbeno najavile kako će pokušati izbjeći raspisivanje referenduma. GONG i neki političari se protive načinu promjena kao i ustavnim definiranjem preferencijalnog glasovanja umjesto promjenama izbornog zakonodavstva. Dio javnosti se oštro protivi referendumu zbog Željke Markić. Smatraju kako je ova inicijativa način na koji ona pokušava steći političku moć u zemlji, također i zbog osobnih antipatija prema njoj ne žele poduprijeti referendum iako se načelno zalažu za uvođenje preferencijalnog glasovanja. Postoji i strah kako je narod nesposoban birati kvalitetne kadrove unutar stranaka, te kako bi to moglo dovesti do poplave populističkih kandidata sa ekstremnih političkih pozicija.

Europarlamentarni izbori sa djelomičnim preferencijalnim glasovanjem su u dva navrata pokazali kako ne postoji strah od ekstremnih opcija. Rezultati izbora su bili slični kao i rezultati izbora na parlamentarnoj razini sa dosadašnjim biranjem izbornih lista. Uvođenje preferencijalnog glasovanja bi teško dovelo do smanjivanja moći dvije glavne političke opcije. No došlo bi do povećavanja moći saborskih zastupnika iz te dvije glavne stranke u odnosu na moć stranačkih središnjica. Primjer europarlamentarnih izbora je pokazao kako su i Tonino Picula, kao i Davor Ivo Stier po prvi put imali hrabrosti kritizirati politiku stranačke središnjice ili raditi na svoju ruku jer su znali kako će ih birači nagraditi glasom na izborima, te kazniti kandidate koji su bliži stranačkim središnjicama. Stranačke središnjice bi sa uvođenjem novog načina glasovanja bile prisiljene smanjiti broj stranačkih poslušnika na listama, te samim time bi moglo doći do kvalitetnije selekcije kadrova unutar dvije vodeće političke opcije. Također bi došlo i do demokratizacije samih stranaka. Zastupnici u Saboru bi se osjećali odgovorni svojim biračima koji su ih zaokružili na listama, a ne više samom stranačkom vodstvu. Birači bi dobili veću moć u kreiranju političkoga života zemlje, kao i veću odgovornost. Sama činjenica da je skoro pa 80% birača na izborima iskoristilo taj način glasovanja, govori u prilog inicijativi. Drugi potencijalno dobar razlog je i veća mogućnost za poznate osobe sa lokalnih razina kojima fali logističke ili financijske potpore za ulazak u Sabor. Božo Petrov, Vladimir Ferdelji i slični bi puno lakše završili u Saboru, nego dosadašnjim načinom biranja lista umjesto imena.

Ostale promjene u ovoj incijativi su također pozitivne. Način smanjivanja izbornog praga ima svojih prednosti, kao i uvođenje elektronskog i dopisnog glasovanja. Do promjena izbornih jedinica također mora doći jer postoji veliki nesrazmjer među njima. Neke promjene su predmet kritika i rasprava od strane GONG-a i nekih političara, no bez obzira na njih i bez obzira hoće li se referendum održati i proći, inicijativu treba podržati isključivo zbog toga što bez nje ne bi bilo ni najave promjena izbornoga zakonodavstva. Tek kad se inicijativa najavila, počelo se pričati o ispravljanju nelogičnosti i loših strana izbornoga zakonodavstva. Iako se godinama o tome priča, niti jedna vlast nije ni pomišljala na ozbiljnije promjene izbornog zakonodavstva jer nije imala interes za njih. Jedino se javni pritisak te prijetnja referendumom pokazala kao dovoljan način motiviranja političara za ozbiljnije razgovore o promjenama. Inicijativu treba podržati i kao putokaz budućim inicijativama također sa svrhom javnoga pritiska naroda u odnosu na političke elite.