Gospodarstvo

TRAČAK OPTIMIZMA ZA MLJEKARSKI SEKTOR

"Za spas domaće proizvodnje neće biti dovoljan samo hrvatski doručak, već i ručak i večera"

Od gotovo 70 tisuća proizvođača mlijeka, koliko ih je u Hrvatskoj bilo do prije nekoliko godina, ostalo ih je manje od 7 tisuća, a ukupne količine proizvedenoga mlijeka pale su ispod 500 milijuna litara, što je dvostruko manje od hrvatskih potreba. Posljedice su to dugogodišnjeg tržišnog kaosa i katastrofalnih agrarnih politika dosadašnjih Vlada, upozoravaju domaći mljekari.

Ilustracija   FOTO:STV
Piše: Josip Dubrović / STV

No, u mljekarskom sektoru naslućuje se tračak optimizma. U posljednje vrijeme porasla je otkupna cijena mlijeka, a vjetar u leđa stočarima su i najave resornog ministra o uvođenju reda, nakon mesa, i na tržište mlijeka.

Poput današnjeg tmurnog i kišnog prvoožujskog dana situacija je u domaćem mljekarstvu, s tek naznakama mogućeg proljepšanja, poručuju mljekari.

"Činjenica je da zadnjih godinu dana je došlo do blagog porasta cijene mlijeka, negdje 8 do 12 posto, nekakvih 20-tak lipa, međutim kada uzmete da je prije dvije godine uslijedio pad od gotovo kunu, to još uvijek, onda možete zamisliti, koliko nedostaje za jednu normalnu proizvodnju na farmama u proizvodnji mlijeka", rekao je za STV predsjednik Saveza udruga hrvatskih uzgajivača holstein goveda Branko Kolak.

Od proizvodnje odustali su mnogi, poptunim bijegom od stočarstva ili prebacivanjem na tov junadi. Na farmi obitelji Kolak u Potnjanima još uvijek su u proizvodnji mlijeka, ali su bili primorani smanjiti broj muznih krava s nekadašnjih 430 na 270.

"Sve ono što je bila minus varijanta to smo morali izbacit van, inače ne bi preživjeli. Trenutno imamo ukupno od onog što smo imali prije četiri, pet godina, negdje 60 posto kapaciteta, i pratimo situaciju na tržištu. Ukoliko dođe do povećanja mlijeka još dodatnog nije problem, farma ima kapaciteta, ima ljude, ima izmuzište, može se nastaviti raditi, međutim trenutna situacija je takva da mi negdje 2,55 kuna dobijemo za litru mlijeka, znači nekakvih pedesetak lipa još uvijek fali za jednu normalnu proizvodnju da bi čovjek mogao biti pozitivna nula", dodaje Kolak.

Posljednji izračuni stručnjaka govore, kako bi, ovisno o stupnju zaduženosti, spas za mljekarski sektor bila cijena od 3,05 do 3 kune i 20 lipa po litri, kaže ovaj proizvođač. Uz to potrebno je, smatra, riješiti i sve druge probleme - pitanje zemljišta i odnosa na tržištu uz angažman resornoga ministarstva u smislu uvođenja zakona o poštenoj trgovačkoj praksi i deklariranja proizvoda na policama, odnosno točnog razgraničenja svježeg mlijeka od mliječnih prerađevina.

"Mislimo da bi tim olakšali situaciju našoj prerađivačkoj industriji, tako da bi sigurno u tom trenutku naše mlijeko, koje je svježe, koje dolazi s ovih farmi, za 24 sata je na policama, imalo kvalitetniji i bolji plasman, bolju cijenu, a samim tim ne bi došlo do povećanja cijene i troška za naše kupce, koji normalno moramo i to razumjet da je i njima jako bitno, jer smatramo da moja cijena, ako ja dobijem dvije kune i pedeset pet lipa i pet i pol kuna ili šest, koliko je na polici, da ima tu prostora i za mene za povećanje i za prerađivačku industriju i da kupac ne plaća veću cijenu", kaže Kolak.

Domaća proizvodnja zaglibila je u potpuno pogrešnom smjeru i povratak na pravi put neće biti nimalo jednostavan, upozorava, pak, poljoprivredna struka, koja uzroke svih nedaća domaćeg mljekarskoga sektora vidi u sustavu.

"Malo je čudno da u ovoj našoj državi kada dva glumca ne dobiju novac za neki film ili ako sudac dosudi penal da isti dan se saziva Vlada, i da ti isti su već u medijima, dok recimo šest, sedam godina kako proizvođači propadaju, naročito proizvođači mlijeka kojih je na tisuće već propalo, nitko baš nije se previše uznojio, niti je te proizvođače primio kod premijera, odnosno premijer ih nije primio kod sebe u Vladu, niti s njima porazgovarao, a čak su neki ministri i policiju slali na te proizvođače, koji su ukazivali na nepravilnosti sustava", rekao je prof. dr. sc. Pero Mijić s Poljoprivrednog fakulteta Osijek.

Vrlo je važno taj sustav sada podići na višu razinu i pravodobnim i efikasnim mjerama pomoći opstanku proizvodnje, poručuje profesor Mijić, zaključujući kako u svemu tome neće biti dostatno samo promovirati hrvatski doručak, već će za spas domaće proizvodnje trebati i hrvatski ručak i večera.