Osječko-baranjska

VIJESTI IZ NESVJESTI (II)

Glas Slavonije nije svoj, nakon predstečajne nagodbe i postupka vlasništvo je jedne banke!

Glas ipak nije svoj, jer da bi netko bio svoj ne smije biti ovisan o nikome, a naročito ne financijski. Kada je nekome zbog dugova "zategnuta omča oko vrata" kao u ovom slučaju, taj ne može biti svoj, već tuđi.

Piše: Republika.eu / R.I.

Šuplji Divjakov uvodnik

Jučer se u tzv. uvodniku Glasa Slavonije u maniri nekadašnjeg glasnogovornika Općinskog komiteta Saveza komunista, kao reakcija na naš tekst "Glas Slavonije" u funkciji predizborne politike, a ne čitatelja koji su burno reagirali na neistine!", oglasio tzv. glavni urednik tih regionalnih dnevnih novina Bojan Divjak. Naslovljavajući svoj uvodnik „Glas je samo svoj i svojih čitatelja“, Divjak u svom uvodniku kaže kako jedan portal većinu članaka potpisuje s RI (redakcijsko izvješće), što je i u svjetskim okvirima potpis koji označava zajednički rad više novinara na određenoj temi, u Hrvatskoj ipak samo stid autora da se potpiše ili, pak, želja da ostane skriven dok iz frustracija kreira tekst. Tako je taj glavni urednik tim svojim navodom iznenadio i novinarsku struku, a napose i novinare Glasa Slavonije koji to znaju, ali gle čuda ne zna im i šef.

Divjak u svom tekstu kukavički izbjegava navesti ime našega portala i kaže samo kako smo u utorak napali Glas Slavonije, optuživši nas da smo „njegovu“ novinu koju osobno uređuje prozvali za pogodovanje aktualnoj gradskoj upravi. Naš članak naziva pamfletom a autore našega teksta besramno etiketira kao neznalice koji nisu uspjeli shvatiti od kuda proračunski višak Grada Osijeka od skoro 20 milijuna kuna u prošloj 2016.godini.

Proračun su planirale neznalice jer su ga mogle planirati i 40 milijuna manjeg

Za razliku od Divjakova Glasa autori Republike.eu jako dobro znaju da za proračunski „višak“ nisu zaslužni kreatori gradskog proračuna, već su upravo ti kreatori za to „odgovorni“. Naime, više je nego očito da su upravo ti kreatori proračuna za 2016. godinu, slučajno ili namjerno, pogriješili prilikom planiranja Prijedloga proračuna za prošlu godinu. Jednostavno zbog svoje nestručnosti planirali su ga takvog kakav jest, a što je umjetno stvorilo netočnu sliku o stanju gospodarstva u Osijeku. Da su kojim slučajem bili malo „pametniji“, planirali bi ga za još kojih dvadesetak milijuna manje, pa bi višak po okončanju 2016. bio četrdesetak milijuna kuna. Zar bi time stvarna slika gospodarskog stanja u osječkom gospodarstvu bila bolja? Za imalo objektivnijeg poznavatelja tragične situacije u Osijeku ne bi, ali smo uvjereni da bi u tom slučaju Bojan Divjak takvoj manipulaciji posvetio ne jednu naslovnicu naših lokalnih novina, već  barem nekoliko.       

Jedina je istina u svemu tome da ti vrsni kreatori proračuna iz gradske uprave, kojima Divjakov novinar Kuštro u svom tekstu tepa, naprosto nisu znali ili nisu htjeli napraviti realan Prijedlog proračuna za 2016.. Da je u pitanju ovo prvo, za nas nema dileme, a ako je u pitanju ovo drugo, onda je potpuno jasno zašto nisu željeli napraviti realan Prijedlog proračuna jer je namjera  bila umjetno stvoriti dojam o pozitivnim trendovima u Osijeku, zadnje godine svog mandata obnašanja lokalne vlasti.

Razlog leži upravo u Divjakovoj naslovnoj stranici, a to je čista manipulacija kojom uvaženi glavni urednik ne želi konstatirati kako je grad Osijek zahvaljujući nesposobnoj gradskoj politici gospodarski mrtvac, već mu netočnom prezentacijom razloga stvaranja proračunskog „viška“ prozirno pokušava udahnuti život, pišući poluistine i neistine u svom neuspjelom pokušaju hvalospjeva političarima koji su na vlasti i koji se spremaju za novu izbornu utakmicu.

Kako je Republika svojom analizom „proračunskog viška“ pogodila „u sridu“ potvrđuje i sama Divjakova reakcija u nadasve neuobičajenom uvodniku koji se uglavnom koristi kada se pokušava s nekim kukavički obračunati i popraviti učinjena šteta vlastitim novinama, ali i jučerašnji nastup na Gradskom radiju aktualnog gradonačelnika Ivice Vrkića na tu temu koji je tom prilikom govorio kako se puni gradski proračun i kao potpuno slučajno se osvrće na članak iz Glasa i negira kako s novinarom Kuštrom gradska uprava nije u nikakvom kontaktu.  No, s Kuštrom možda i nije, ali jest s Divjakom i još nekim pojedincima iz te tiskovine, a Kuštri  je tekst samo izdiktiran u "pero", pa se eto proziva i novinara, u svakom slučaju ni krivog ni dužnog.

Susret Divjaka i kandidatkinje za gradonačelnicu u Maloj kavani

Kako ne vjerujemo glavnom uredniku Glasa, tako ne vjerujemo niti gradonačelniku Vrkiću. Naime, iako je Osijek prema popisu stanovništva četvrti grad po veličini u Hrvatskoj, on je danas, nažalost, puno manji i sve što se događa daleko od javnosti, sve se manje-više brzo sazna. Tako nama, ali ni javnosti nisu nepoznati polu-javni i tajni susreti onih osoba kojima je u interesu da pod krinkom objektivnosti i nezavisnosti izlaze ti i slični članci koji su povod ovoj polemici. Dobro je znano tko koga brifira o svojim željama i tko se s kime sastaje po pojedinim kafićima u gradu radi dogovora o medijskoj uređivačkoj strategiji, naročito posljednjih nekoliko predizbornih mjeseci.

Tako je i poznato kako se prije nekoliko dana i glavni urednik Glasa Slavonije Bojan Divjak osobno sastao u Maloj kavani u Osijeku s jednom kandidatkinjom za gradonačelnicu Osijeka gdje ju je savjetovao kako voditi predizbornu kampanju, nudeći svoje uređivačke usluge.  Prilično nepažljivo od čovjeka koji u svom jučerašnjem po mnogo čemu nesuvislom i konfuznom tekstu, ili bolje rečeno uratku, jer s novinarstvom nema ama baš nikakve veze, naglašava da Glas Slavonije ne radi za nikoga, ni protiv koga, već samo za svoju viziju boljeg Osijeka i Slavonije, te kako ne „drže štangu“ nikome.

No, ne zanima nas tko se s kime sastaje i iz kojih interesa, ali nas čudi da i sam Glas koji je u golemim financijskim problemima i koji na vlastitoj koži najbolje osjeća svu težinu financijske krize u Osijeku i njegovom području, takve stvari ne naziva pravim imenom, već se svojski  trudi neobjektivnim tekstovima braniti neobranjivo.

Zategnuta financijska „omča oko vrata“ i medijska neovisnost

Kao i dobrom dijelu Glasovih čitatelja i ovom portalu je stalo da se jedine regionalne dnevne novine spase od financijske propasti u koju nepovratno klize, ako ništa drugo, onda zbog 150 zaposlenika i sve manje čitatelja koji mogu svakodnevno izdvojiti 7 kuna kupujući tu tiskovinu.

Naime, nije nepoznanica da je u Glasu Slavonije prošle godine započeo predstečajni postupak opterećen dugom od gotovo 50 milijuna kuna i da je sva imovina Glasa postala vlasništvo jedne banke. Glasu Slavonije ostao je samo žig i briga o neizvjesnoj sudbini zaposlenika s bijednim plaćama. Da li nam je danas bolje, možda bi najbolje dali odgovor upravo sami zaposlenici Glasa.  Naravno da nije, a s time bi se složili i svi vrijedni, obrazovani i  odgovorni novinari, urednici te drugi zaposlenici te medijske kuće, ali vjerojatno ne i njihov glavni urednik, koji je, između ostalog, i sam pridonio takvom bezizlaznom stanju budući da je već u jednom navratu bio glavni urednik oko pet godina i bez ikakvog učinka. Traga samim time nije ostavio, ako se izuzmu dugovi...

Prema tome, kako navodi Divjak, Glas ipak nije svoj, jer da bi netko bio svoj ne smije biti ovisan o nikome, a naročito ne financijski. Kada je nekome zbog dugova „zategnuta omča oko vrata“ kao u ovom slučaju, taj ne može biti svoj, već tuđi. Zbog toga ne stoji Divjakova tvrdnja s kraja uvodnika kada govori o jedinstvenom stavu vlasnika, menadžmenta i redakcije kako nema mjesta za držanje štange bilo kome. To može biti stav samo potcijenjene novinarske redakcije i drugih zaposlenika, ali veliko je pitanje stava menadžmenta, a naročito glavnog urednika koji je, u samo nepunih godinu dana, svojim nečinjenjem, ali i činjenjem, iskompromitirao i sebe i novine koje predstavlja.

A što se tiče potpisnika teksta Republike, taj R.I. ne znači zajednički rad više novinara na "spornom"  tekstu, već konkretnog autora teksta poznatog redakciji koji uistinu nema nikakvih razloga biti frustriran i postiđen komentirajući jedan jedini tekst lokalnih novina. Bojimo se da će uistinu doći vrijeme kada će se na našem portalu morati angažirati više novinara koji će se opširno baviti temom i problematikom samrtnog vapaja naših jedinih dnevnih novina, a koji se bliži. Tada će zbog opsežnosti teme tekst ponovno biti potpisan s RI, ali što će tek tada značiti redakcijsko izvješće, kako u svom uvodniku objašnjava Divjak.       

R.I.