Osječko-baranjska

[VIDEO] KOMENTAR TJEDNA ANTONIJE TOMASOVIĆ

Hoće li Konzumova blagajnica ovog ljeta na more ili sa Slavoncima jednosmjernom kartom na zapad?

Ono što je obilježilo protekli tjedan svakako je Agrokor, i jedino što možemo reći na ovu temu je ona stara latinska "Što je dozvoljeno Jupiteru nije dozvoljeno volu". Jer očito, u ovoj Lijepoj našoj zakoni ne vrijede za svakog jednako, pa si tako, eto, netko može dozvoliti da duguje državi koliko hoće i radi što hoće.

Ilustracija   FOTO:Republika.eu
Piše: Antonija Tomasović / STV

I najbolje od svega je što ćemo zasigurno sada slušati kako Agrokor treba spasiti jer, ako to ne učinimo, propast će i hrvatsko gospodarstvo, a to se naravno nikako ne smije dozvoliti.

No, tko je sve ovo do sada pustio bit će pitanje samo ogorčenih građana po kuloarima i na društvenim mrežama, a svi već dobro znamo da nitko za to neće odgovarati i to po dobroj staroj ustaljenoj praksi u Hrvatskoj.

No, nećemo više o Agrokoru, jer zasigurno ćemo o tome imati što pričati u narednim tjednima.

Stoga idemo u naše dvorište, a koje je proteklog tjedna postalo itekako nacionalno. Naime, uz Todorića i Agrokor jedna od glavnih tema bilo je i iseljavanja iz Osijeka.

Slavonija više nije simbol žitnice već simbol odlaska!

No, ni oko te neosporne činjenice nismo se mogli složiti. Iz Osijeka je otišao veliki broj ljudi, a odlazi i dalje. Naime, osječki gradonačelnik Ivan Vrkić uporno je tvrdio da to i nije baš tako. Potkrijepio je to, uz ostalo, činjenicom da recimo kada je u pitanju naplata vode, od 2013. do 2016. samo je 170 računa bilo manje. Pa tako ispada da je valjda otišlo samo 170 obitelji premda nama i to zvuči puno.  

Zanimljivo se još malo vratiti u bližu povijest, prije četiri godine, kada je iseljavanja bilo znatno manje, a tada je u predizbornoj kampanji upravo Vrkić tvrdio kako mladi naveliko odlaze iz Osijeka i kako će on to spriječiti.

I ako je suditi prema njegovim izjavama i spriječio je. No, realnost je nešto drugačija. Složit će se s tim i brojni ostali političari, ali i oni poznati, ali i manje poznati građani, koji su posljednjih mjeseci o ovoj temi govorili u medijima.

I tako, konačno smo i mi postali jedna od glavnih tema u državi, no opet ne po dobru, već beznađu, siromaštvu, odlascima. Pa tako, ako je nekome do sada možda i smetalo što se Osijek i Slavonija uvijek povezuju samo s tamburicom, dobrom hranom kulenom i fišom, toga smo se riješili, sada smo dobili epitet mjesta s kojega se odlazi.

A je li uistinu tako, odlazimo li, ili kako tvrdi osječki gradonačelnik ostajemo, upitali smo koga drugog nego same Osječane.

I voljeli bismo i mi poput nekih imati ružičaste naočale i pričati kako je sve u gradu dobro, kako ljudi ovdje lijepo žive i ne pada im na pamet otići, ali realnost nas, nažalost, ipak demantira!