Gost komentator

PROFESOR NEDELJKO BOSANAC

Ništa nije tako skandalozno kao kada se političari zapiju u Slavonskom sokaku i to ne o vlastitom trošku

Aktualnu političku situaciju i političare na svom je Facebooku komentirao profesor Nedeljko Bosanac. "Ništa nije tako skandalozno kao kada se političari zapiju u Slavonskom sokaku i to ne o vlastitom trošku", kaže profesor Bosanac te pita: "jeste li primijetili da su politički akteri zadržali karakter političkih vlastodržaca prethodnog režima s kojima se narod u krvi sučelio".

Ilsutracija   FOTO:Pixabay
Piše: Profesor Nedeljko Bosanac

U politici se često nalaze ljudi za koje se slobodno može reći da nisu baš reprezentantni hrvatskoj javnosti. Ništa nije tako skandalozno kao kada se političari zapiju u Slavonskom sokaku i to ne o vlastitom trošku

Taj trošak u pravilu podnosi jedinica regionalne (lokalne) samouprave. Zamislite samo koliko ti ljudi uživaju u vlastitoj moći i bijedi. Zašto bijedi? Zašto nitko ne pita u kakvoj moći? Svi u razgovoru pitaju, zašto bijedi? Znate, oko tih likova, što u pravilu proždiru delicije i piju najkvalitetnija vina, nema građana. Samo "kastori" (S. Kranjčević/poema!)! 

TKO NIJE S NAMA TAJ JE PROTIV NAS!

Normalno je da su oni moćni i da uživaju u našoj bijedi jer prosječan građanin sebi ne može dopustiti takve bakanalije zbog visokih troškova koje bi njegovoj obitelji oduzeli mjesečne troškove za preživljavanje. Oko njih su samo konobari, šef i vlasnik lokala, a ispred njih trpeza ispunjena hranom i pićem u količini mjesečne potrošnje četveročlane obitelji. Drugih gostiju u tom lokalu kao i da nema. Ukoliko ih i ima, tada ti nesretni ljudi sklanjaju poglede jer strahuju od političke moći tih raskalašenih i "podnapitih" likova što sebe poput dima iluzionistički šire restoranskom dvoranom. Da, upravo tako, iluzionistički. Naime, građanin je birajući te likove imao iluziju da se njihovim izborom postiže bolji život jer oni znaju kako treba. 

No, sada ispred sebe vide njihovu kvazi moć ali i vlastitu bijedu. Tada podsvijest reagira i upućuje razum ostalih gostiju u restoranu na iluzionistički oblak moći aktera te pijane sramne drame u restoranu što se poput gustog dima širi prostorom restorana. Taj gusti dim krije njihov ne baš sjajan pijani izgled ali ne može sakriti njihovo neartikulirano glasanje s oteklim i ukočenim jezikom. Često se taj neartikulirani galimatijas nadopunjuje glasnim cerekanjem u stilu "tko nije s nama taj je protiv nas!". 

Drugi gosti jedan drugome tiho i nerazgovjetno identificiraju "podnapite" likove riječima: "To je/su on/oni, znaš(?), od kuda taj ovdje, ma, pusti, taj ponovno vedri i oblači u našem Slavonskom sokaku?". 

Dobro u društvu je s drugim likovima ali su ti likovi manje važni ali ne i nevažni jer očekuju da će biti na nastupajućim izborima ponovno birani i etc". Svi ostali gosti brzo završavaju svoj objed i odlaze iz restorana. U restoranu ostaje sva njihova spoznaja ne samo o tim podnapitim likovima i njihovoj moći, nego i bijedi. Ali, ta bijeda se nekako zadržala u umu i nikako nju ne povezuju s moćnima, nego sa sobom. Eto sada se vidi zašto nitko ne pita od kuda tim likovima moć. Svi samo pitaju o kakvoj je bijedi riječ. Nikako da bijedu povežu s njima i njihovoj moći. U pravilu spoznajno prihvaćaju sadržaj vlastite bijede u kojoj već dvadesetsedam godina svi živimo.

No, sada je dosta! Sjetih se revolucionara devetnaestog stoljeća. Sjetih se kavanskog dima i disonantnog disidetskog razgovora o vlasti i poretku toga vremena. Naravno sjetih se tih vremena i angažiranih aktualnih intelektualaca što su svojim pisanjem i govorenjem ukazivali da taj protunarodni poredak treba skinuti milom i/ili silom. Danas!? Danas imamo demokraciju. Jeste li primijetili da su politički akteri zadržali karakter političkih vlastodržaca prethodnog režima s kojima se narod u krvi sučelio

E, sada nastupa vrijeme, vrijeme ponovnog sučeljavanja. Ne više to vrijeme krvi(!). Ali je za sukob u Saboru i na prosvjedima na ulici, poput onih u državama koje razumiju demokraciju i vladavinu naroda. Ta nova politička revolucija treba dovesti do politike antiestablishmenta. Sada je za to vrlo pogodno vrijeme, vrijeme bijede i siromaštva u kojemu propadaju INA, Agrokor, Vijadukt i dr. Nije narod odgovoran za njihovo vlastodržačko neznanje. Niti je narod htio da se u toj mjeri ograniči nacionalni suverenitet ulaskom u Europsku uniju. Pogotovo da se u toj mjeri ugrozi nacionalna kultura i civilizacija što smo izgrađivali stoljećima. Da, ugrožena je nacionalna kultura i civilizacija! Posebno se ta ugroza može prepoznati u demografskom pražnjenju Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema ali i Dalmacije i drugih dijelova Hrvatske. Sada se, prema novim podatcima i Zagreb susreće sa sve većim migracijskim kretanjima prema Irskoj, Austriji i Njemačkoj.

I, posve na kraju, znate mogao bih napisati stotine stranica ali bez rekonstitucije hrvatskog društva i države, što bi stvorila politiku antiestablishmenta, neće se zemlja pomaknuti iz živog blata urušavanja.