Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Da bi se Hrvatska demografski oporavila trebati će 10 godina pod pretpostavkom stope rasta od 10 posto godišnje

Aktualnu političku situaciju na svom je Facebooku komentirao prof. Nedeljko Bosanac.

Ilustracija   FOTO:Vladimir Dugandzic / CROPIX
Piše: prof. Nedeljko Bosanac

"Gledam oko sebe u mome slavonskom sokaku što se sve događa ili, bolje rečeno, zašto se ništa ne događa? Kad, u ranim jutarnjim satima, pročitah tumačenje hrvatske stvarnosti što je sjajno objašnjava g. Petrov. Evo citata: "Kriminal, zanemarivanje temeljnih nacionalnih interesa i zanemarivanje općeg dobra zadnjih se nekoliko mjeseci na jeziv način u medijskom prostoru počelo nazivati stabilnošću, a Most kao nešto što razara stabilnost. Bit ću sasvim jasan - Most se zalaže za stabilnost, ali ne za stabilnost koja znači zanemarivanje nacionalnih interesa, zaštitu koruptivnih mreža i podršku svemu onom što nas je dovelo tu gdje smo danas. Uostalom, voda je najmirnija kada je prekrije žabokrečina.". 

I, sada, zadržite pozornost na rječici "žabokrečina". Ta riječ objašnjava učmalost, mrtvilo, dokolicu, jednoličnost, stagnaciju, svakodnevnicu, stereotipnost i etc. To je vidljiva površina stvarnog stanja, a ispod te "zelene naslage" na površini je zamućena voda. U toj mutnoj vodi svi plivaju otvorenih usta i "zijevaju" jer su im pluća bez dovoljno kisika. Nijemi promatrači, čitaj građani, "zijevaju kao šarani" u zamućenoj vodi i nastoje probiti tu tvrdu koru neperspektivnosti, učmalosti i mrtvila koju možemo nazvati "žabokrečina". 

Međutim, mene u toj paradigmi brinu dvije stvari. 

Prvo, zašto su građani dopustili, u toj mjeri, da ih se postavi u taj mutni državni ambijent bez sustava vrijednosti u kome svi kao nacija i pojedinačno dišemo kao "šarani u mutnoj vodi"? Taj mutež uz neprobojnu političku "koru" na površini zaustavlja svaku mogućnost promjene ili kako voli zabačene glave na desno rame isticati, ta politička bulumenta, reforme. Pa, usprkos tome mutežu i svijesti nacije da čuva teško ostvarenu državnost, mnogi su državi okrenuli leđa. Ne državi i naciji, nego toj političkoj bulumenti što uporno održava sebe i klijentelistički, svoje! Građani masovno napuštaju državu koju toliko vole ali u njoj živjeti ne mogu. Sve više je onih što odlaze, a sve manje onih koji ostaju. Nije problem što mnogi odlaze, kaže ta politička bulumenta, jer je Hrvatska jedna od 27 članica EU. Naravno, za njih je to dobro mehaničko kretanje stanovništva jer će u državi ostati samo hadezeovci i oni nesretnici iz haenesa što su sebi umislili da ikog predstavljaju u vlasti osim svoj klijentelistički karakter i ne hrvatskiI sustav vrijednosti. Drugo, kada se sve to i dogodilo pod tutorstvom političkog establishmenta i tobožnje njihove zaštite nacionalnih interesa, zašto se vojno mantra o tzv. "Domovinskoj sigurnosti" kada država, čitaj, "žabokrečina", prema svim vojnim raščlambama, nije ugrožena od vanjskih političkih mjena, nego od unutarnje socijalno-ekonomijske destrukcije što ju Vlada uporno prikazuje kao "razvojni preporod". I, to baš za vrijeme ljeta, turizma i oskudno odjevenih dama na jadranskim plažama? I, da, tko će braniti naciju od ne daj Bože neke vojne ugroze jer Hrvatska nema dovoljno djece da se demografski konfigurira i još uz to desetci tisuća mladih migrira? Možda ministar "vojničina" misli kako će on doma piti kavu, a tuđa djeca će ratovati. ili misli da će "vojničina" razoriti neprijatelja bez vlastitih gubitaka i uništavanja? Strašno! Dajte mu F-16 i neka se igra vojne strategije i taktike s Rusima. 

Da bi se Hrvatska demografski oporavila trebati će 10 godina pod pretpostavkom stope rasta od 10 posto godišnje, a nakon tog razdoblja da bi rastao broj stanovnika treba još 20 godina. Da, već čujem, postoji mogućnost uvoza radne snage ali, bulumento, postoji i inverzibilni proces povratka migranata što će se zgoditi već s jeseni.

Uostalom, vidim premijera u Budimpešti na vaterpolo utakmici, skače on kao i svi drugi na tribinama bazena jer Hrvatska je prvak svijeta. Igrači i trener zagrljeni skaču u bazen i slave. Premijer nije skočio u bazen, možda su ga trebali u njega baciti da i on shvati što se postiže radom i vrijednostima. Na žalost premijer nije skočio u bazen. On je ostao suh i sav sretan iz Budimpešte je zakoračio u "žabokrečinu". 

Pitam se zašto nije popio kavu s g. Orbanom i tijekom razgovora od njega primio nekoliko didaskalija o načinu stvaranja sretne nacije u bazenu i bez "žabokrečine".

prof. Nedeljko Bosanac