Politika

SLUČAJ ROKS

Kako je čovjek koji je pod lažnim imenom klevetao suparnike postao nabrijani ministar

Tolušić je i par mjeseci prije toga počinio vrlo ozbiljan gaf, ali sve je prošlo gotovo nezamijećeno. Izravno je i bez uvijanja optužio Lidl i Kaufland da 90 posto pekarskih proizvoda koje prodaju u Hrvatskoj dolazi iz uvoza te pozvao potrošače da zbog toga kupuju u drugim dućanima

Tomislav Tolušić   FOTO:Sandra Simunovic / CROPIX
Piše: R. Mihaljević / Koprivnički info

„Što misliš o Tolušiću“, pitao me dobar poznanik u jeku Toletovih zvjezdanih trenutaka u Vladi i HDZ-u. Karamarkova abdikacija s vrha stranke već se bila dogodila, kao i pad Vlade HDZ-a i Mosta, a ime virovitičkoga kadra ozbiljno se počelo rolati u kombinacijama za novog šefa HDZ-a.

„Ništa dobro, iskreno. O čovjeku koji otvara lažne internetske profile kako bi klevetao i vrijeđao sugrađane i političke protivnike, pritom veličajući sebe i svoje, nemam nimalo dobro mišljenje. Štoviše, držim kako bi takvim osobama trebalo onemogućiti bavljenje visokim državnim funkcijama. Kako ministar ili čelnik najjače političke stranke u Hrvata može biti lik koji se, dok obnaša funkciju župana, lažno predstavlja na internetskim forumima te blati sve one koji mu nisu po volji“, bezvoljno mu odgovaram domećući kako to ne znači da pred Toletom nije zvjezdana politička karijera.

„Čovjek je kadar moćnog pitomačkog kabadahije Jope Đakića, šefa HVIDRA-e i stvarnoga gazde u Virovitičko-podravskoj županiji, i o Jopinoj političkoj snazi ovisi dokle će Tolušić daleko stići. Jopa ga je stvorio, Jopa će ga rastvoriti. Ali, rekoh, o ministru Tolušiću ne mislim ništa pohvalno“, zaključujem i pomalo šokiram dobrog poznanika, inače utjecajnog člana podravskog HDZ-a koji, dakako, o Toletu misli sve najbolje. Nova snaga nacije i stranke.

„Ma, to o lažnom profilu su podmetanja, nije to ništa dokazano“, vadi se moj sugovornik.

No, podsjećam ga da je Tolušić u međuvremenu i pravomoćno osuđen jer je pod lažnim internetskim imenom Roks kao župan pošteno oklevetao nekog SDP-ova sudskog vještaka iz Slatine pa mu je morao platiti oko tisuću eura kazne. Istraga o tom slučaju otkrila je tko se krije iza nabrijanog Roksa i, recimo, ovih komentara na lokalnom virovitičkom portalu (citiram iz članka objavljenog u Večernjaku koji možete pročitati na ovom linku):

“I ja sam zadovoljan s Tolušićem jer je stvarno osvježenje u ovoj učmaloj županiji i stvarno se trudi.”

“Župane, svaka čast! Samo tako, ne obaziri se na ove jadnike.”

“Prvi put u povijesti županije netko se pokušava brinuti za budućnost, a ne samo za sebe.”

“Hoćeš da nabrojim što je sve naš mladi i sposobni župan otvorio u Slatini, nema problema.”

„Župane i Jopa, svaka čast! Bravo, dečki!“

Nakon što je tek otkriveno da iza tih komentara stoji hiperambiciozni virovitički župan, Tolušić je Večernjaku cijeli slučaj komentirao ovako: „Smatram kako je riječ o politički montiranom procesu usmjerenom protiv mene. Sve što imam reći, reći ću na sudu.

No, pošto je bjelovarski Županijski sud potvrdio presudu Općinskog u Virovitici, koji ga je proglasio krivim za kazneno djelo klevete, Tole je skrušeno priznao: „Trebao sam postupiti drugačije, teške riječi su bile suvišne i nemaju opravdanja.“

Kad je postao ministar regionalnog razvoja u Vladi Tihomira Oreškovića, mediji su otkrili još jednu zanimljivu Toletovu disciplinu. Postavljanje ploča koji veličaju dovršetke različitih investicija i vrijednih projekata u njegovoj županiji. Ne bi tu bilo bogznakaj sporno da na svakoj od tih neuglednih mramornih ili granitnih ploča središnje mjesto ne zauzima titula i ime – Tomislava Tolušića.

Jednom je on, tako, najzaslužniji za novu područnu školu u Starogradačkom Marofu, drugi put je među najzaslužnijima za novu ambulantu, šetnicu, prometnicu… Zamislite: javnim novcem sagradi se seoska škola ili provincijska šetnica, a na mramornoj ploči ukleše se ime najzaslužnijega – gradonačelnika, župana, ministra, premijera, boga-vraga. Svejedno. Da ostane kao spomenik. Za povijest. Je li takva častohlepna i duboko provincijski iskompleksirana osoba predodređena da vodi državu? Ako je o Hrvatskoj riječ, ne bismo stavili ruku u vatru da nije.

Zato nas uopće ne čudi da naš ministar Tole, kako vrijeme odmiče, upada u sve više nevolja. Iskreno, znali smo da će biti tako. Posljednji pravilnik o rigoroznoj i skupoj kontroli uvoznoga voća i povrća, kojim je izazvao pravi trgovinski rat sa susjednim zemljama, samo je kulminacija njegova djelovanja. Doista, Tolušiću je uspjelo ono što nisu učinile mnogo veće političke gubice u regiji – nakratko ujediniti i posjesti za isti stol ministarske lidere Srbije, Kosova, Bosne, Makedonije, Crne Gore i Albanije. Ljude koji se ostatak svojeg političkog trudbovanja obično gledaju preko nišana.

Tolušić je i par mjeseci prije toga počinio vrlo ozbiljan gaf, ali sve je prošlo gotovo nezamijećeno. Izravno je i bez uvijanja optužio Lidl i Kaufland da 90 posto pekarskih proizvoda koje prodaju u Hrvatskoj dolazi iz uvoza te pozvao potrošače da zbog toga kupuju u drugim dućanima. Ministar države članice Europske unije time je povrijedio načelo slobodnog protoka roba i usluga unutar granica EU-a te pokušao djelovati protekcijski.

Tim više što su Lidl i Kaufland vrlo brzo demantirali nabrijanog ministra te mu poručili da je više od 50 posto pekarskih proizvoda na njihovim policama iz – Hrvatske. Tolušić, dakako, nije zbog toga trpio nikakve posljedice. Niti će ih trpjeti zbog pravilnika o preventivnim pregledima voća i povrća iz Bosne i Srbije. Odnosno, hrvatskih kamiona koji su zbog toga ovih dana zaglavili na srbijanskoj granici. Jer Tole je Jopin kadar. A Jopa je HVIDRA. Ona moćna braniteljska udruga koja je čuvala leđa Sanaderu, Kosorici, Oreškoviću, Karamarku i danas Plenkoviću.

Zbog toga je i bilo moguće da HDZ-ov jubito kadar Ivica Kiro Kirin, osoba kojoj se sudi za ozbiljne uskočke optužbe, opet pobijedi na izborima za gradonačelnika Virovitice, a da se Božidar Kalmeta, također suočen s ozbiljnim optužnicama, povuče iz izborne utrke. Kako to? Kiro se može kandidirat, a Kalmeta ne može? Pitajte pitomačkoga kabadahiju, on sigurno zna odgovor na to delikatno pitanje i visinu ljestvice koju je šef stranke i države Plenković, poput svojedobno Milanovića, postavio. Pa ju Kiro onda može, a Božidar ne može preskočiti.

Dakle, čvrsta i sigurna obrana leđa nešto i košta, brate mili. Shvatili su to svi, shvaća to i Plenki. Ako je cijena četiri godine trpjeti jednog nabrijanog ministra – neka bude. Što je, uostalom, Tole prema Zdravku i Goranu Mariću, Predragu Štromaru, Martini i Niki Daliću, Milanu Bandiću, Branimiru Glavašu. Tek kila buđave horgoške paprike u šleperu na Bajakovu.

Autor: R. Mihaljević / Koprivnički info