Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Zagrebački makroekonomisti nisu htjeli disonanciju spram Vladine fikcije o uspjehu

"Zašto se po ne znam koji put koriste raščlambe zagrebačkih makroekonomista, e' da bi se prikazao trend rasta DBP što bi trebalo biti u sonanciji s naporima Vlade. Nitko, ali baš nitko od tih citiranih makroekonomista nije niti pomislio da je Hrvatska jedan teritorij na kojemu postoje različite regije i koje su međusobno u neravnoteži glede makroekonomijskih agregata s kojima oni pokušavaju uvjeriti javnost da je eto i nama krenulo", piše u svom novom komentaru prof. Nedeljko Bosanac.

Ilustracija   FOTO:Pixabay
Piše: Prof. Nedeljko Bosanac

Pročitajte prikaz uspjeha(?) Vlade glede stope rasta DBP-a u tekstu što ga je objavila republika.eu i sve će biti jasno. 

Dakle, kada citirani zagrebački makroekonomisti uvjeravaju javnost kako je sve krenulo na bolje i da se trend rasta osobne potrošnje građana svakim danom uvećava, tada nisu objasnili zašto se ne povećava životni standard stanovništva i zašto se u toj energiji rasta smanjuje stopa prirodnog priraštaja? 

Naravno, ovdje ne gubim iz vida tzv. "Zakonitosti u kretanju stanovništva putem stope prirodnog priraštaja" koje ukazuju je li se radi o nerazvijenim državama, državama u razvoju, srednje razvijenim, razvijenim ili visoko razvijenim državama. Ukoliko razumijemo prvu zakonitost, a koja se odnosi na nerazvijene države, koja glasi: "Visoka stopa nataliteta i visoka stopa mortaliteta", tada je jasno da se u nas danas može ta zakonitost tumačiti kao "niska stopa nataliteta i visoka stopa mortaliteta. E', sada, ukoliko prikažemo zakonitost, u kretanju stope prirodnog priraštaja, za srednje razvijene zemlje tada ona glasi: "Pad stope nataliteta i pad stope mortaliteta". Budući da ta zakonitost u kretanju stope nataliteta i mortaliteta u nas stvara negativnu stopu prirodnog priraštaja što znači da naša zemlja bilježi pad stope nataliteta i rast stope mortaliteta, tada se Hrvatska nalazi u skupini zemalja u razvoju i 20 godina će biti potrebno da postigne vrijednosti srednje razvijenih zemalja. Sve to uz pretpostavljenu stopu rasta DBP-a od 10 posto godišnje u zadnjih 10 godina na kraju dvatesetogodišnjeg razdoblja

Dakle, od 2017. do 2037. godine politika vlasti mora podići sve vrijednosti nacionalnog bogatstva, životni standard stanovništva, posve promijeniti obrazovnu politiku i stvoriti pravnu sigurnost po modelu "pravde i pravičnosti". Postavite si pitanje: Može li se u nas dogoditi rekonstitucija hrvatskog društva i države ukoliko se politika vlasti ne bavi niti strukturnom reformom, a što su obećali na izborima? Kažu ti citirani makroekonomisti, svi odreda iz Zagreba: "Naša trenutna situacija je da će rast u 2017. godini iznositi 2,9 posto, pri čemu trenutno vidimo pozitivne rizike da taj rast bude i blago preko 3 posto, s obzirom ....". Gledajte, blagi rast preko 3 posto ne može doprinijeti promjeni niti zatečenog lošeg stanja u zemlji, a niti, u njihovoj raščlambi istaknuta povišena stopa potrošnje građana, može pokrenuti rast industrijske proizvodnje ali niti doprinijeti ravnomjernom odnosu između uvoza i izvoza. Posebno ne u odnosu na stanje domaće poljoprivrede, prehrambene industrijske proizvodnje i domaćih sirovina za prehrambenu proizvodnju. Izvoz je manji od uvoza poljoprivrednih proizvoda i takav negativni saldo stavlja domaću poljoprivredu u poziciju determinatora rasta i razvoja preradbene industrije. Tu zakonitost g. Tolušić, ministar poljoprivrede ne razumije.

Istodobno, nikako ne treba izgubiti iz vida da u Hrvatskoj "svaki dan umre 156 ljudi, a rodi ih se 92". Misli li Vlada da će hiroviti turizam uz geostrategijske i političke promjene i oscilacije moći biti pro futuro prioritetna gospodarstvena grana našeg ukupnog rasta i razvoja? I, mogu li se ti anketirani zagrebački makroekonomisti odlučiti podići glave iznad Zagreba i Dalmacije, jer Istra je regija s tendencijom k autonomiji, pa svoj pogled usmjeriti prema Slavoniji i Baranji i protumačiti tih blagih 3 posto kao neznatno povećanje DBP-a što zemlju i dalje, poput utega na nogama, usporava k njezinom putu prema srednje razvijenim zemljama EU? 

Gledam te izvikane makroekonomiste što poput g. Novotnya objašnjavaju neke makroekonomijske pojave koje ne razumiju jer to što stručno(?) tumače je u biti praktična mikroekonomija, a o njoj oni pojma nemaju. Hoćete primjer? Eto poslušajte njihove intelektualne masturbacije o problemu Agrokor. Pojma nemaju! Nikako da shvate da je g. Todorić privatni vlasnik. Dakle, on će vrlo vješto štititi svoja prava, a vlast/Vlada se sa svojim Lex Agrokor zakonom zaplela u arbitraže i sudbene predmete poput "pileta u kučini". Moja sugestija Vladi glede problema Agrokor : "Hitno, s buketom crvenih ruža u rukama, idite kod gđe Jasnice Garašić, tražite pravne savjete i pravne didaskalije".

Iz raščambe je razvidno da zagrebački makroekonomisti nisu htjeli disonanciju spram Vladine fikcije o uspjehu. Oni su Vladi sonantni, usprkos činjenici da Hrvatska ima najlošiju prosječnu realnu stopu rasta, lošiju od Bugarske i Rumunjske, a ona iznosi za razdoblje od 2013. do 2016. godine 1,3 posto. 

Dakle, tvrdim: "Nismo se znali nositi s krizom, izbjegavali smo reforme, neselektivno smo se zaduživali, a to su računi koji brzo dolaze na naplatu". Sada je razvidno da su samo Rumunji iza Hrvatske.

Zato se ne treba čuditi zašto je naša zemlja sučeljena s egzodusom stanovništva i usporenim nazadovanjem. 

Zapravo, Hrvatska razvijajući se zaostaje!?

Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu