Gost komentator

LJUDI MASOVNO BJEŽE I IZ HRVATSKE

''Ne mogu trpjeti nepravdu, socijalnu diferencijaciju, pokvareno i koruptivno pravosuđe, koruptivno i nepotističko Sveučilište...''

Nakon što je Svjetski ekonomski forum (WEF) objavio poražavajuće podatke o državama s najvećim padom broja stanovnika na svijetu, prema kojima najviše na svijetu ljudi bježe iz Sirije, s Kosova, dok se Hrvatska nalazi na neslavnom šestom mjestu, svoj je komentar dao prof. Nedeljko Bosanac.

Ilustracija   FOTO:Pixabay
Piše: Prof. Nedeljko Bosanac

Komentar prof. Bosanca prenosimo u cijelosti:

Pa, eto nakon 3 godine od mog prvog objavljenog teksta da se u Hrvatskoj primjećuje negativan trend gibanja stanovništva, Hrvatska se slavodobitno "probila" na visoko treće mjesto, odmah iza Kosova. 

Mnogi se jamačno sjećate prvog vala Albanaca s Kosova. U nepunih deset dana k Europi je krenulo preko 300 tisuća Albanaca. I danas se nastavlja taj visoki broj gibanja Kosovara prema zemljama EU. U Prištini policija ne dopušta ljudima da u prepunjenim autobusima krenu u Beograd i s beogradske Autobusne i Željezničke stanice krenu k zemljama EU. Mnogi zaboravljaju da se u nedavnom gibanju migranata iz Sirije, Iraka, Afganistana, Pakistana i drugih zemalja nalazi visoki broj Albanaca s Kosova. Na sva zvona se pisalo, govorilo i televizijski pratilo to od strane države kontrolirano migrantsko gibanje kroz Hrvatsku. 

Međutim, paralelno s tim migrantskim gibanjem pokrenuta je i rijeka Slavonaca i Baranjaca što su svoju egzistenciju potražili u zemljama EU. Čak, u razgovoru s mnogima, koji su odlučili otići ili se na taj put spremaju, dolazim do zaključka da više "na koži ne mogu trpjeti nepravdu, socijalnu diferencijaciju, pokvareno i koruptivno pravosuđe, koruptivno i nepotističko Sveučilište što je stvorilo hiperprodukciju diploma bez znanja, nezaposlenost, siromaštvo i besperspektivnosti". Čak i meni poznati ljudi i moji prijatelji su rezignirano dali otkaze, spakovali nešto stvari i iselili iz Osijeka i povrijeđeni šalju poruku: "Ja ovo što se u nas događa ne mogu više trpjeti". Znate, nisu to mladi ljudi. Ne iseljavaju se samo mladi. 

Često se u medijima govori i piše da "odlaze mladi!". Ali, ti ljudi o kojima pišem, svi od reda između 50 do 55 godina, cijele obitelj su iselili iz za njih, ali i sve druge što su još ostali, neperspektivnog/e grada Osijeka i Slavonije i Baranje. Teške su to ljudske i obiteljske drame. Toliko teške da mi je priča mlade trudnice s troje djece koja moli Hrvate i druge da njoj i njezinoj djeci netko u Stuttgartu nađe privremeni smještaj jer u Osijeku ne može više živjeti. Čak, ističe da će "radije spavati sa svojom djecom na ulici Stuttgarta nego više ostati u osječkoj bijedi i siromaštvu".

I, sada vratimo se životnim pričama mojih prijatelja, meni iznimno važnih i dragih ljudi s kojima sam dijelio ratno i poratno vrijeme i optimizam kako ćemo u slobodnoj, neovisnoj i demokratskoj državi sada konačno, svatko sa svojim sposobnostima i znanjima, podići naše obitelji u blagostanju. Njima dvojici, čak, nije bilo niti važno što su u "Bosni branili interese Hrvatske(?)". Njima je bilo važno da u svojoj Hrvatskoj žive slobodno i pravedno. Sada su ti moji prijatelji iselili iz Osijeka i sa sobom su poveli ne samo svoju djecu nego i bolesne roditelje, čak i kućne ljubimce. Nisu mogli više izdržati tu laž, nepravdu, njihovo siromašenje, koruptivno pravosuđe, ljudsku pokvarenost i snishodljivost 'spram političke lokalne i državne vlasti što se ponaša kao da je država njihova prčija i "Alaj Begova slama". Očima više nisu i ne mogu gledati te uhljebe što poput "kastora ispod stola kupe kolbase i korice kruha što padnu sa stola gospodnjeg" (S.K., "Poema o kastoru"). Moram priznati da se i meni stisne želudac kada vidim svu tu bijedu, nemoral, roditeljske suze na Autobusnom kolodvoru kada im/mi djeca i unuci odlaze u Irsku, Njemačku, Norvešku i dalje, uz uzvik kroz prozor autobusa: "Čim se sredimo doći ćemo po vas/mama i tata!". Eto, dok pišem i prepričavam životne mijene moj prijatelja i meni drugih poznatih ljudi i obitelji, sjetim se na stotine svojih studenata što mi pišu i zovu iz dalekih zemalja i europskih država. Često mi prepričavaju što su sve u Osijeku doživjeli i da ih "tamo" u gradu gdje sada rade poštuju, uvažavaju i da rade za novac s kojim si oblikuju život "dostojan čovjeka". Traže da i dalje pišem i gostujem na STV-e jer redovito prate što radim i žele da ustrajem. Ali, moram svima njima u ovom tekstu dati poruku: "Umoran sam od gluposti i neznanja, bezosjećajnosti i pokvarenosti političke bulumente što vlada Osijekom i u Slavoniji i Baranji, a ne upravlja i stvara". U meni je još snažna istinoljubivost, gorljivost i ustrajnost da mijenjam zatečeno loše urbano, gospodarstveno i demografsko stanje u Osijeku i Slavoniji i Baranji ali i da potiskujem kolektivnu ravnodušnost za probleme egzistencije građana u sredini moga intelektualnog i političkog rada i djelovanja". 

Dakle, svima što čitaju moje tekstove, a sada žive i rade u inozemstvu poručujem: "Zamislite koliko je teško živjeti u sredini s vlastitim znanjem i saznanjem o strašnom neznanju političke bulumente koja je sebe smjestila u demokraciji poput tutora naše svijesti i savjesti. Njihova svijest bez savjesti, što je potrebno, a što nije da se zaustavi nezabilježeno u povijesti demografsko pražnjenje Slavonije i Baranje, kroz medije provlači sumišljeništvo da je Hrvatska "članica EU, pa da svatko može otići, ukoliko mu se ovdje ne sviđa". Joj! Zamislite, odlaze Hrvati!? Baš je tu političku bulumentu briga što odlaze Hrvati, ali i drugi, njima je bitno da svladaju "model različitosti". 

Toliko pokvarenosti i stupidnosti na prostoru jedne male, mlade i demokratske države nasuprot toliko očekivanim vrijednostima tradicijske hrvatske kulture i civilizacije udaljuje naciju od bitnoga, od slobode(!).

Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu