Gost komentator

BRANKO BOGDANOVIĆ

Teško je povjerovati da se plemenita i povijesna ideja stvaranja države pretvorila u organiziranu pljačku vlastitog ekonomskog suvereniteta

Većina kaznenih progona usmjerena je protiv neposlušnih poduzetnika, korumpiranih nižerangiranih političara, a u malo ili nikoliko slučajeva protiv bankaroida, što bi značilo da su iznimno pošteni ili iznimno zaštićeni, kaže među ostalim Branko Bogdanović u novoj kolumni "izgubljena generacija hrvatskog radništva i seljaštva".

Ilustracija   FOTO:Pixabay
Piše: Branko Bogdanović

Teško je povjerovati da se plemenita i povijesna ideja stvaranja države pretvorila u organiziranu pljačku vlastitog ekonomskog suvereniteta. Monetarna neovisnost proizašla iz teritorijalne, državne neovisnosti, bila je jednako tako povijesna prilika napretka i prosperiteta teško stvorene države. Na čistom stolu u trenutku jednakih mogućnosti, politika koja je bila predvodnik promjena pokazala je svoju tamnu i zlu stranu. Povjerenje naroda i novi nacionalni zanos usmjeravan je ka vlastitoj promociji i značaju pojedinaca koji su pod okriljem nove demokracije imali, očiglednu, namjeru osobnog klasnog pozicioniranja jasno prepoznatog kroz današnje javno prozivanje.

Hrvatska "inteligencija" nije bila predvodnik promjene i ideje samostalnosti već se uključila u trenutku kada je bilo očigledno međunarodno priznanje nastalog entiteta “Republike Hrvatske“. Nastavno na ovu tvrdnju teško je povjerovati da bi ista ta inteligencija bila nositelj nacionalnog osviještenja ili nositelj promjena odnosa.

Motiviranost željom za neovisnošću u ratnim vremenima bila je potencirana znatnom dozom nacionalizma i izvlačenjem povijesnih ličnosti za koje se smatralo da su osuđene u povijesti svjetskih sukoba. Domaći i uvezeni nacionalizam nije istinski bio ideja političkih vođa odnosno nije trebao nastaviti bujati u novoj drugačijoj Hrvatskoj. Dobrodošla kulisa hrvatskog nacionalizma postaje paralelni igrokaz za pljačku društvene imovine kroz pretvorbu i privatizaciju, o kojoj sam govorio u svim prilikama javnog komuniciranja, kao glavnog krivca hrvatske sadašnjosti. Političari onog vremena i momenta izmislili su kreature pod nazivom „poduzetnik“ i omogućili im svjetlosni skok koji se prirodno stvara generacijama.

Zašto je bio potreban ovaj uvod? Pa zato da se razumije i postavi kontekst monetarne neovisnosti kroz HRD, hrvatski dinar,  nakon kojeg je sve postalo jednostavno i podložno izračunu vrijednosti. Prijelazni oblik monete bez kontrole relevantnih institucija provučen je kroz bankarski sustav jednako tako amaterski i nestručno kao što je provedena pretvorba gospodarskih subjekata. Zatečeni bankarski sustav imao je važnu ulogu perverzne i kriminalne monetarne politike 90- tih jer je politizacijom usmjeravao tokove novca podobnima ne vodeći se po pravilima isplativosti. Pristup novcu od početka hrvatske neovisnosti bilo je privilegija odabranih često i u cijelosti nepismenih likova.

Banke su po pravilu u bivšoj državi osnivane kapitalom velikih privrednih sistema i služile su akumulaciji viškova prevedenih u novčarska sredstva pa je zanimljivo proučiti gdje su nestali vlasnički udjeli izvornih ulagača. Iste su te banke postali grobari svojih osnivača i tvorci primitivnih bankaroida koji sada imaju značajnu ulogu u kreiranju krize kataklizmičkih razmjera za malo financijsko tržište kakvo je hrvatsko.

Razumijevajući problematiku reklo bi se da zatečene banke nikad nisu prešle u fazu korektnog poslovanja što dovodi u sumnju njihovu istinsku privatizaciju te se čini kako se samo koriste tuđom franšizom i kapitalom domaćih tajkuna. Šutnja političkih elita u vremenima bankarskog lihvarenja vlastitog naroda potkrjepljuje sumnje u istinitost i mogućnost ove teze.

Neposredno prije otvaranja (otkrivanja) krize Agrokora pisao sam i pitao se do kojih granica politika može skrivati podatke o skorom tektonskom poremećaju hrvatskog gospodarstva? Sve se može prepoznati u rečenicama koje slijede;

"Kako objasniti da u vremenima gospodarske krize i smanjene kupovne moći stanovništva ali i velike kreditne zaduženosti, hrvatski koncerni ulaze na strana tržišta akvizicijama vrtoglavih milijunskih iznosa. Zabrinjava količina drskosti i neskriveno koketiranje politike i stvarnih centara moći u hrvatskom društvu prepoznatih u liku Predsjednika korporativnih društava. Zabrinjava i površna ili nikakva akcija sigurnosnih službi, tužilaštva i pravosuđa te se stječe dojam o izloženosti samo nepodobnih i neposlušnih. Zaključimo ovaj dio sa konstatacijom da je većina kaznenih progona usmjerena protiv neposlušnih poduzetnika, korumpiranih nižerangiranih političara, u  malo ili nikoliko slučajeva protiv bankaroida, što bi značilo da su iznimno pošteni ili iznimno zaštićeni". Zaključak izvucite sami.