Osječko-baranjska

BORIS PILIŽOTA, ZAMJENIK GRADONAČELNIKA OSIJEKA

Razmišljamo drukčije i radimo tako da izvučemo maksimum od onoga što imamo

Dugoročna posljedica našega rada će biti višak novca koji će nam u proračunu ostati za rješavanje socijale, demografije, iseljavanja, obrazovanja i ostalog.

Boris Piližota
Piše: Republika.eu / I.T.

Osjećate li danas, nakon godinu dana, da Vas kao zamjenika gradonačelnika možda nešto eventualno sputava u radu?

- Ovlasti Grada i ono što grad može činiti propisano je u Zagrebu, a mi živimo i radimo u Osijeku. Ono što možda odgovara Zagrebu, Splitu ili Varaždinu nije nužno najbolje rješenju u Slavoniji. To je nekada frustrirajuće, taj osjećaj da nemate potporu kakvu trebate od strane države. Ne govorim ovo da bih nekoga za nešto krivio, nego jednostavno ponekad imam dojam da smo zaduženi za razvoj ovog grada i razvoj kvalitete života u njemu, a pravila i odluke što možemo i kako to možemo propisuje nam netko drugi tko možda ne razumije najbolje ono što je nama potrebno.

Razvija li Vaša stranka (SDP) nekakav poseban koncept za Osijek?

- Trenutno skeniramo uspješna komunalna rješenja koja su u svoje gradove implementirali kolege iz okruženja. Recimo, jako nam je zanimljiv projekt automatske sortirnice miješanog komunalnog otpada u Mariboru. A već duže vrijeme smo i snažno fokusirani na mogućnosti modernizacije postojeće javne rasvjete u svim gradskim četvrtima i mjesnim odborima. To su samo primjeri kako novim načinom razmišljanja i rada želimo izvući maksimum od onoga što imamo. A dugoročna posljedica bi bila činjenica da nam ostane više novca za rješavanje drugih stvari od socijale, demografije, iseljavanja, obrazovanja i ostalog. Samo unaprjeđivanjem onoga što imamo možemo ostvariti uštede na temelju kojih onda možemo razvijati druge stvari.

Dakle, smatrate da stranka može ponuditi rješenja?

- Nitko neće doći i nuditi nam rješenja ili nam riješiti naše probleme. Rješenja moramo pronaći sami. A mi na tome radimo i već ih pronalazimo. Neka već i provodimo. Klasična politika na hrvatski način ili politička nadmetanja nam u ovom trenutku nisu u fokusu.

Kako ocjenjujete rad Gradskog vijeća?

- Vijećnici u osnovi iniciraju razgovore o problemima koji muče građane u svakodnevnom životu, od stanja prometnica i izgleda grada, do važnijih i ozbiljnijih problema koji muče čitavu zemlju. Želim misliti da sve što vijećnici iznose iznose u najboljoj namjeri i ono što kritiziraju da kritiziraju jer žele bolje. A ako nekad atmosfera i uzavrije siguran sam da do toga dolazi zbog toga što smo svi izrazito zainteresirani za određene teme i imamo čvrste stavove, a ne zbog toga da bi se prepucavali ili skupljali jeftine političke poene na problemima drugih. Tamo smo da raspravimo probleme, razmjenimo ideje, objasnimo poteze i stavove, a ne da se politički nadmudrujemo samo nadmudrivanja radi.

Prevladava li u radu gradskog parlamenta konstruktivnost ili ga pojedini vijećnici koriste samo kao poligon za podizanje vlastite vidljivosti?

- Ako i ima onih koji vijeće koriste za podizanje vlastite vidljivosti na bilo koji način osim konstruktivnim prijedlozima i dobronamjernim komentarima ti jako brzo padaju u zaborav. Ljudi ne traže i ne trebaju od gradskih vijećnika bilo što osim da budu njihov glas, da iznose njihove probleme ili da upozoravaju na eventualne propuste. Na sjednicma vijeća iznose se brojni prijedlozi, neki se mogu realizirati , a neki ne mogu ili ne mogu odmah. Bio bih najsretniji da mogu svi. Ali ogroma broj prijedloga prihvaćamo bez obzira od koga dolaze, jer stvarno ima dobrih i kvalitetnih ideja.

Kako će izgledati Osijek za, primjerice, deset godina?

- To bih i ja volio znati, ali nažalost to ne mogu znati. Mogu vam reći kako bih ja volio da Osijek izgleda. Volio bih da u Osijeku žive sretni i ponosni ljudi, da nam se djeca vrate iz inozemstva, da doseljavaju iz drugih krajeva u Osijek jer se tu dobro živi. Da na ulici viđam nasmijana, a ne zabrinuta lica. Da se razmišlja gdje će se ići na godišnji odmor, a ne kako će se platiti režije. Da vrtići budu puni, da su škole mjesta sreće, a ne vršnjačkog nasilja. Da roditelji imaju više vremena za dijete jer s posla dolaze u 15 sati kad i dijete iz škole koja ima jednosmjensku nastavu. Da su pročelja obnovljena, a ceste bez rupa. Da su ulice pune ljudi kao nekada... Je li to moguće? Možda ne sve za 10 godina, ali to nam mora biti cilj, za to se moramo zalagati i prema tome raditi. Da tako ne razmišljam ovo sve što radim ne bi imalo baš puno smisla, zar ne?