Republika TV

USKORO POSTAJE MANJINSKI VLASNIK!

Mate Rimac za STV: Firma nisu zidovi, ni pod, ni strojevi, ni računala, nego ljudi! Kultura firme je ključna, da svi imamo osjećaj da je to naše

Ćovjek koji živi svoj san, inovator i poduzetnik, osnivač i direktor tvrtki Rimac Automobili i Greyp Bikes Mate Rimac gostovao je u Glagoljici Televizije Slavonije i Baranje. Govora je bilo o izazovima vremena i aktualnim društvenim pitanjima. O tome u kakvom se društvu nalazimo, kakvi smo i kamo idemo. Može li se u Hrvatskoj doživjeti američki san te kako umjesto noćnih mora živjeti svoje životne snove.

Piše: Republika.eu

"90 posto vremena s kojim se bavim nije ono što volim raditi, nego ono što moram raditi da bi firma opstala", kaže Rimac ističući kako je svaki dan pun izazova i izazova da nikada ne stigne sjesti i reflektirati se na ono što je prošlo.

Ne smatramo da smo uspjeli, daleko od toga. Smatramo da smo još uvijek na početku. Rizik opstanka firme još uvijek postoji i velik je. Puno manji nego što je bio, ali rizik je tu, ističe, dodajući kako je to zapravo dobro jer imaju ambicije postati puno bolji, puno veći nego što jesu.

PROČITAJTE: Tvrtka Rimac automobili otvorila razvojni ured u Osijeku

"Ono što mi daje enrgiju je, kad prođem kroz to, kad vidim što ti ljudi rade, kad vidim tu ekipu koja se tamo skupila i stvorila to, to je nešto nevjerojatno! I to je ono što je najvrijednije. Da sutra nestane, ti ljudi koji su prošli kroz sve to, to neprocjenjivo iskustvo, to je ono najvažnije", ističe.

To što smo uopće pridobili povjerenje svih naših klijenata, tih velikih firmi da radimo toliko ključne stvari za njih, to je zapravo nevjerojatno, kaže Riamac.

"Mislim da sam ja bio osoba koja je mogla firmu dovesti tu gdje je, a za dalje vidim puno svojih nekih ograničenja u znanju, iskustvu, prvenstveno u postavljanju firme za neku ozbiljnu firmu. Tražim pomoć u ljudima koji su prošli takve stvari, koji imaju u tome više iskustva od mene, i to će možda isto značiti na neki način promjenu firme u nešto što je ipak rigidnije, što je ipak možda neko nužno zlo, ali ja hoću uvijek da se zadrži srž firme, ta kultura koja nas je činila drugačijom. Ne želim da se gleda na sat kada je netko došao na posao, da se gleda koliko puta je išao na WC, da se gleda kolika mu je pauza za ručak", ističe.

"Firma nisu zidovi, ni pod, ni strojevi, ni računala, nego ljudi! Kultura firme je ta koja je dovela do tu, da svi imamo osjećaj da je to naše. Ne radiš za nekoga virtualnog šefa, neke dioničare koji imaju jedan posto ili dva posto firme, nego radimo zajedno, skupa to stvaramo i svi dajemo sve od sebe da to uspije, i želim to zadržati, bez obzira što se firma restrukturira i raste", kaže Rimac.

O POSLOVANJU U HRVATSKOJ

Bez "ekosustava" koji omogućuje financiranje ranih faza firmi je nemoguće to pokrenuti.

"Od početka smo imali strane investitore. Ja sam sada 55 posto vlasnik Rimac automobila, to su javni podatci. Ostatak su strani investitori. Ja ću uskoro postati manjinski vlasnik Rimac automobila,  to je cijena toga", kaže Mate Rimac.

Druga, možda i važnija stvar, dodaje, je to što ne postoji iskustvo. Nitko nije izgradio takvu firmu, ne postoji akumulirano znanje u "glupim" stvarima tipa pravnog strukturiranja firme, kako se poslaguju ljudski resursi za takav rast, za zapošljavanje stranaca.

Kao dobar primjer naveo je Skype:

"Nakon što je firma otkupljena, ljudi su odlazili iz nje i oni su bili taj neki "nukleus" koji su taj put prošli sa Skypeom, i onda su po Estoniji počeli otvarati neke svoje firme, i Estonija je postala jak "hub" za startupove. Ti ljudi koji su zaradili nešto u Skypeu prodajom dionica, su svoje novce investirali i postali su "angel investori", i pomagali su drugima u startu".

Postoji i taj državni aspekt, dodaje Rimac. 

"Ja sam dosta stvari radio možda protiv interesa firme, ali patriotski, da stvorimo ta radna mjesta tu".

Mi nalazimo svoja sredstva financiranja, nećemo kukati Vladi za to, kaže Rimac. 

"U 90 posto slučajeva nisam znao kako isplatiti sljedeću plaću. Ubili smo se da nađemo rješenje, ali nikada nismo išli do Vlade. Dizali smo kredite, prodali sve što imamo, išli u minuse, na karticama zaposlenika, koji su nam davali novce da bi mogli platiti dobavljače i najam. I uvijek smo se snašli, ali nikada nismo išli kukati u Vladu."