Gost komentator

BRANKO BOGDANOVIĆ

Iskra promjena

"Hrvatska je ostala, neovisno o integriranosti u EU, ogoljena, ponizna žrtva globalnih financijskih klubova svesrdno prihvaćenih od strane zaigrane političke bulumente. Procijenjeni potencijal BDP-a Hrvatske pomno je izračunat, okviri su postavljeni neovisno o rastu i razvoju što znači da je priznat samo izvorni bonitet zajednice. Izvan tih okvira politici je dozvoljeno igranje i glumatanje demokracije, oslobođeni su kaznene i bilo koje druge odgovornosti, slobodni su bojati tunele, slobodni su imati FIMI medije, crne fondove, patrije, Hypo, BORG i slobodni su otimati privatnu imovinu, kaže Branko Bogdanović u svojoj novoj kolumni.

Branko Bogdanović   FOTO:STV
Piše: Branko Bogdanović

Analizirajmo za početak dubinu urušavanja demokracije u lijepoj našoj, prisjetimo se nekih događaja koji samo prolaze kroz naše živote i ostavljaju trag sličan onom puževom, ljigav. Ne bi na ovom papiru bilo dovoljno mjesta za sve afere koje su dovele do tragedije društvenog propadanja, do gospodarskog, kulturnog, demografskog samouništenja. Nekako imam osjećaj da je ubrzano urušavanje počelo neposredno prije ulaska Hrvatske u EU, tamo oko ostavke premijera Sanadera. Koji dio hrvatskog društva je zaražen u tom trenu, ili puno prije, pitanje je za čitavu plejadu analitičara i stručnjaka, koji je događaj usmjerio sunovrat hrvatskog moralnog bića. Sigurna su dva najjača motiva novac i moć a intenzitet „motiviranosti“ ovisan je o prilici za zloporabom jednog od dva navedena motiva.

Ne treba zaboraviti da je društveno uređenje iz kojega je Hrvatska na dramatičan način izašla bilo autoritarno, da se intenzitet moći nekih institucija navodno nastavio i u demokratskom ustroju nove Hrvatske. Stoga je legitimno postaviti pitanje jesmo li završili transformaciju, jesmo li okončali sukob sa neistomišljenicima, jesmo li stvarno postavili temelje slobodne države? Legitimno je zapitati se jesu li ostatci prethodnog sistema koristili ili još uvijek koriste poluge „motiviranosti“ kako bi osporili pravo jednom narodu na vlastitu opstojnost.

Sve upućuje na tihu i od javnosti skrivenu borbu interesnih skupina čije jačanje počinje upravo sa prethodno spomenutim predpristupnim periodom. Mlade demokracije uglavnom prolaze period inicijacije no u slučaju Hrvatske vanjski politički čimbenici destabiliziranja nisu ostavili značajnog traga za razliku od ovih unutarnjih koji iskorištavaju momentum nespremnosti pozicioniranja na globalnoj sceni. Hrvatska je ostala, neovisno o integriranosti u EU, ogoljena, ponizna žrtva globalnih financijskih klubova svesrdno prihvaćenih od strane zaigrane političke bulumente. Procijenjeni potencijal BDP-a Hrvatske pomno je izračunat, okviri su postavljeni neovisno o rastu i razvoju što znači da je priznat samo izvorni bonitet zajednice. Izvan tih okvira politici je dozvoljeno igranje i glumatanje demokracije, oslobođeni su kaznene i bilo koje druge odgovornosti, slobodni su bojati tunele, slobodni su imati FIMI medije, crne fondove, patrije, Hypo, BORG i slobodni su otimati privatnu imovinu. Izvorni bonitet nije ugrožen niti jednom radnjom prethodno navedenom no on podrazumijeva neupitno jamstvo lagodnom iživljavanju nad asimiliranom Nacijom. Kritike upućene HNB-u u smislu apsurdnog odnosa prema fiskalnoj i monetarnoj politici dokazuju podaničko, neslobodno ponašanje kvazi kontrolnog mehanizma prema zaštiti nacionalnih interesa. Te institucije, na koje se pozivaju političari u momentima otkrivenosti, samo su smokvin list daleko manji od sramote koju pokušavaju sakriti ispred zbunjene javnosti. Konfuzija koja se stvara produciranjem sitnih i krupnih afera strategija je zamagljivanja „mjesta zločina“ isključivo namijenjena razonodi inertnog ali dobro zbrinutog uhljebljenog djela nacije.

Na posljetku, sve kritike sistema izražavane kroz bližu povijest imaju za cilj pokazati svu uzaludnost izmjena postojećeg sustava upravljanja državom. Izražavam jasnu sumnju iskrenoj želji političke bulumente za bilo kakvom promjenom odnosa te jasno izražavam stav da se pozitivne promjene odnosa mogu i moraju dogoditi na lokalnoj razini po modelu: jasnog izražavanja neslaganja promotivnim druženjima i zauzimanja stava oko lokalnih prioriteta. Druga je faza detekcija svih zakona koji se protive lokalnim strategijama i jasno zahtijevanje njihovih izmjena. Treća je ukidanje povlaštenih i pogodnjačkih ugovora, montirane javne nabave i nepripadnih poticaja koji pokazuju visoku koruptivnost i apsolutnu bezidejnost u ostvarenju strategijskih ciljeva regije unutar EU.

Mladi odlaze iz razloga moralne propasti odnosno kidanja svih veza nacionalnog i individualnog interesa.

Pozvani smo razumjeti, govoriti i pisati o problemima koje prepoznajemo ali smo posebno pozvani djelovati u interesu budućnosti onih kojima ostavljamo naslijeđenu domovinu. Naravno ima puno posla no sve je brzo provedivo, ovisi o dva čimbenika građanima i izabranoj lokalnoj vlasti.

Branko Bogdanović

Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.