Gost komentator

BRANKO BOGDANOVIĆ

Izbori naši svagdašnji

Ostalo je nekoliko dana do iznimno važnih, presudnih izbora, izbora za zbrinjavanje ono malo nezbrinutih članova stranaka i ambicioznih pojedinaca. Ova rečenica bi u svakom drugom kontekstu izgledala kao provokativna primjedba osim u okvirima hrvatske, slavonske i osječke zbilje. Malo ozbiljnije stambene zgrade razvijenih gradova svijeta imale bi značajno veći izborni legitimitet od ovog našeg cirkusiranja u izboru članova vijeća mjesnih odbora i gradskih četvrti.

Ilustracija   FOTO:Zeljko Hajdinjak / CROPIX
Piše: Branko Bogdanović

Zanimanje građana za ovu šaradu je proporcionalno značaju i smislu samih izbora no oni su kako rekoh iznimno važni za osnovne strukture stranačkog života Osijeka. Smisao ovih mikro izbora, odražava se, kako nam predstavlja „gradski otac“, „zakonik“ i „povelja“ Kulena Bana u raspodjeli, trošenju i razvoju teritorija zapišavanja i to u ukupnom iznosu od 1-2 % gradskog proračuna za sva zapišana područja. 

Idemo biti ozbiljni pa ustvrdimo da će izabrani velikodostojnici imati pravo i obavezu usmjeravati sredstva u iznosu od 60-100 kuna po glavi stanovnika obilježenog teritorija na godinu. Gradska uprava i službe koje vode ozbiljnu brigu o gradu imaju nekoliko tisuća uposlenih i sad im je baš nedostajalo ovih stotinjak da brljaju po „tanjuru“. 

Poštovani budući izabranici stranačkih „bogova“ budite ponosni na svome izboru jer je to zahvala za sve što radite u punjenju „božjih“ džepova. No, da ne bi netko pokušao talasati na maloj bari pobrinuli su se „izbornici“ postavljajući svoje teške figure na šahovsku tablu lista, pa tako predvodnike tih i takvih lista prepoznajemo kao gradske dužnosnike i zastupnike u tijelima uprave. Upravo ti akteri ove zanimljive izborne igrice će u budućnosti dizati rukice za iznose o kojima će oni sami odlučivati. Ima li tu nešto čudno, ima li tu nešto amoralno, ima li tu nešto zbog čega osjetite želju da se u Nedjeljno jutro ustanete i odete ovlastiti mila lica da vas još jednom uzmu na „foru“? Pisanje ovakvih tekstova iziskuje određenu količinu svijesti društvenog djelovanja što me je i potaknulo da opišem svu tragikomediju nastupajućih izbora. Kada od aktera izborne promidžbe čujem ili pročitam o rješenjima koja će nama svima trenutno popraviti sumornu svakodnevicu na način da će nam rasvijetliti susjedstvo ili čitav grad, dobijem želju da ostanem u vječnom mraku sjećanja. Želim se sjetiti svih onih koji su otišli ne dočekavši svjetliju budućnost, želim se sjetiti svih onih kojih nema. Putevi po kojim hodamo, mjesta koja volimo, ljude koje poznajemo, uspomene kojih se sjetimo neka radije ostanu skriveni u polumraku zbilje koju proživljavamo. Nisu vremena za upaliti svjetlo, nema razloga za lažni optimizam, nisu još na vidiku osobe spremne vlastitu sudbinu staviti na žrtvenik grada i domovine, sve je to još promaknuto ka vlastitoj nesposobnosti. Svaka inicijativa spomenuta u opskurnim promidžbenim porukama osuđena je u svojoj konačnici na propast ili će postati izvor kanibalizma stranaka na vlasti u vremenima apsolutne insolventnosti gradskog proračuna. Strategije u koje bi se eventualno mogle uklopiti želje sugrađana dobro su skrivene u ladicama i ormarima gradske uprave i čekaju upravo ovakve trenutke da se parcijalno i stidljivo predstave kao originalne zamisli marginalnih aktera. Poštovani sugrađani doći će vrijeme kada će se napori poštenih i radišnih ljudi obznaniti usprkos snažnoj želji pojedinaca da ograničavanjem razvoja grada osiguraju prednost nesposobnima rodijačko povlaštenima. U koliko se pojedinci prepoznaju u vlastitoj nesposobnosti neka odu kako bi razmjeri štete njihova djelovanja bilo moguće za našega života sanirati.

Branko Bogdanović

Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.