Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Šezdesetak tisuća Osječana što su još ostali u Osijeku žive u posvemašnjoj fikciji i iluzijama da će biti bolje

"Šezdesetak tisuća Osječana što su još ostali u Osijeku žive u posvemašnjoj fikciji i iluzijama da će biti bolje. U tom iščekivanju desetci tisuća Osječana slušaju i čitaju fantazmagorije političke bulumente što su sami birali. I ne samo slušaju. Čak masovno prilaze strankama koje imaju vlast u Gradu. Ne bi niti to bilo tako loše da lokalne tiskovine i istraživački novinari ne prikazuju stanje u Osijeku kao čist iluzionizam. Većina tih medija prenosi fake news", kaže među ostalim prof. Nedeljko Bosanac.

Prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: Prof. Nedeljko Bosanac

U Puli je proglašen Dan žalosti zbog odluke da Uljanik ide u stečaj. "Ova Vlada ostati će zapamćena kao Vlada koje je uništila hrvatsku brodogradnju i potpisala kapitulaciju hrvatskog gospodarstva", rekao je Miletić. Znate što? U Osijeku je politička i intelektualna bulumenta tiho prešla preko hrvatske brodogradnje. Nitko niti riječi, a ni' slovo?! Ne iznenađuje me ta 'tišina', gotovo muk. Pa, iz Osijeka je iselilo više desetaka tisuća Osječana. Tih šezdesetak tisuća Osječana što su još ostali u Osijeku žive u posvemašnjoj fikciji i iluzijama da će biti bolje. U tom iščekivanju desetci tisuća Osječana slušaju i čitaju fantazmagorije političke bulumente što su sami birali. I ne samo slušaju. Čak masovno prilaze strankama koje imaju vlast u Gradu. Ne bi niti to bilo tako loše da lokalne tiskovine i istraživački novinari ne prikazuju stanje u Osijeku kao čist iluzionizam. Većina tih medija prenosi fake news. Otvorite 'najčitanije (?) dnevne novine u Osijeku' i čitate kako se milijarde vrte i ulažu. Da, sve je u nekom trendu rasta i razvoja, a građani kontinuirano oskudijevaju, siromašne i iseljavaju. Čitam te lokalne novine desetljećima i primjećujem da nikada u prošlim desetljećima nije bila ta količina fake news. Zadnje desetljeće to nisu angažirane novine, to je obrazac za agitprop stranaka koje vladaju u Osijeku i šire. Uostalom, ta vlastodržačka politička i intelektualna bulumenta u Osijeku je 29 godina nijemo motrila i bez glasa okretala glavu od urušavanja radništva i seljaštva, tvornica i Kombinata u kojima je bilo zaposleno više desetaka tisuća Osječana. Cijelo to vrijeme vodeći pisani i elektronički mediji u gradu pothranjivali su svojim tekstovima političku stupidnost ne primjećujući da su u gradu nestale tvornice, na desetke tisuća radnih mjesta, radništva i proizvodnje. Cijela prerađivačka, tekstilna, metalna, drvna, kemijska, kožarska, tiskarska, gumarska, pekarska i druge industrije nestale su iz Osijeka u samo 29 godina. S tim prerađivačkim industrijama i njihovim proizvodnjama nestala je kvalitetna vrhunska proizvodnja, zaposleni, nova radna mjesta, urbana struktura suvremenog grada i drugo kao što je masovno iseljeno stanovništvo. Ma, vrijeme je da i Osijek za svoj Dan grada proglasi 'Dan žalosti'. Ili da se barem okupe umirovljenici, nezaposleni radnici i seljaci i dođu ispred HNK-a da svojim tijelima spriječe proslavu gradske vlasti uz državne uzvanike iz hrvatske vlasti jer su svi oni vinovnici urbanog, gospodarstvenog i demografskog urušavanja grada Osijeka. I, da!? Svi ti uzvanici slave „Dan grada“ u jutarnjim satima, kada pošten svijet u suvremenim državama radi. Njih stotine dobro odjevenih i uhljebljenih podijeliti će između sebe priznanja svjesni da nisu zaslužili niti "čašu hladne dravske vode". I biti će radosni jer nema radništva i seljaštva da na njih 'izliju katran, prospu perje i šut nogom u guzicu' da se pamti za sva buduća vremena.

Držim, Hrvatskoj je potrebna duboka politička katarza zbog radništva i seljaštva. Masu intelektualaca što hiperproducira Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku ne može se prepoznati u bezličnosti socijalno-ekonomijskog djelovanja i urušavanja grada. Zamislite paradoks? Lokalne novine neprekidno daju prostor intelektualcima iz Zagreba da ti likovi tumače stanje u Osijeku i Regiji. Sve u Osijeku treba demokratski mijenjati. Treba stvoriti 'Otpor' kao demokratski ambijent u Osijeku, e' da bi se zgodila mentalna preobrazba građana. Zašto? Pa, zato da se tisuće građana, radnika i seljaka dignu i počnu javno prosvjedovati protiv vlasti koja je urušila Osijek. Urušili su urbano, gospodarstveno i demografski grad koga su radništvo, seljaštvo i inteligencija, u desetljećima prije devedesetih, podigli do razine srednjoeuropske razvijenosti. Da, radništvo, seljaštvo i inteligencija. Primijetili ste da koristim taj triling društvene vrijednosti kao vokabularni repertoar društva koje je bilo temeljeno u politici nekadašnjih vlastodržaca bivše države. Razlika između tadašnjeg vremena i današnjih zbivanja je u tome što se od 90-tih do danas izgubila inteligencija u 'bespućima' neartikulirane politike demokratskih vlasti i Vlada. Zapravo, u Osijeku šute, niti glasa? Ukoliko se i podigne neki glas 'provincijalnog' intelektualca, tada podijeljeni osječki mediji zaustave svaku mogućnost da građani čuju progresivnu misao. Samo fake news! Zašto bi i čuli, pa sve je oblikovano kao fikcija fantazmagorijom političke gradske i šire vlasti. I, sada je razvidno zašto i Osječani ne sudjeluju u 'Otporu' zbog urušavanja brodogradnje kao i kompletne nadgradnje što prati rast i razvoj te hrvatske industrije. Osječani su jednostavno zaboravili da je njihov grad, nekada u povijesti, bio drugi grad po broju stanovnika, a četvrti grad po kapacitetima preradbene industrije. Stvarno treba imati tu 'razinu znanja i znati' da se takav grad sa svim naslijeđenim urbanim, gospodarstvenim i demografskim potencijalima uruši do neprepoznatljivosti za samo nepuna tri desetljeća.

Dakle, iz osječkog iskustva iz rada i 'znanja' njegove političke bulumente, ne treba čuditi da je politički recept urušavanja hrvatske brodogradnje vidljiv na zrcalu osječke političke prakse i osječkih zbivanja u propadanju. Gledajte, Uljanik nakon stečaja zapošljava 30 novih ljudi kako bi ispisali i uručili otkaze za 1118 radnika. Stanite, zaustavite se vlastodržačka politička bulumento! Brodogradilište Uljanik gradile su 163 godine tisuće radnika. Eto, Uljanik je preživio Austro-Ugarsku i Jugoslaviju, a ugasio se u neovisnoj, slobodnoj(?) i demokratskoj Hrvatskoj. Danas nije samo radništvo Uljanika zavijeno u crno. Danas je u Hrvatskoj radništvo potpuno potisnuto i proglašeno nepotrebnim. Ima li u Hrvatskoj socijaldemokracije? Da, upravo one što vrište "Rame uz rame" da bi se dokopali europarlamenta i primanja, kada se sve zbroji, od preko 13 tisuća Eura? To nisu socijaldemokrati. To je interesna skupina koja nije u stanju definirati niti svoj program, a ne zaštititi proizvodne interese zemlje. Na sam dan proglašenja stečaja Uljanika gledam promiđžbu esdepeovske bulumente. Govori neka esdepeovka nešto o 'ženskim pravima', u smislu "što više žena u politici, biti će svima bolje", niti slova o stečaju i otpuštenom na ulicu radništvu? Joj! Od socijaldemokracije kod te Stranke ništa ostalo nije. Kada gledate tu esdepeovsku bulumentu odmah primijetiti da 1/3 Hrvata gladuje, a oni sjajno i bogato obučeni za medijsku sliku u prijenosu televizija. Svi oni nadaju se Europi. Crvena pozadina, crvena haljina i crvena kosa neke govornice. Sve se crveni ali nigdje crnog flora za otpušteno radništvo Uljanika, za urušene osječke industrije. Hadezeovcima se ne čudim. Oni polako Hrvatsku pretvaraju u svoju babovinu i obiteljsko leno. Ali se čudim suverenistima da nijemo motre propast hrvatske brodogradnje i industrija. Pitam se, a gdje je i što poduzima radnički Sindikat? Nema ih! Oni slave 600/700 tisuća potpisnika za Referendum '67 je previše'. Znate što? Sindikat u Hrvatskoj mora upotrijebiti radikalne postupke 'spram vlasti i Vlade. Sindikat treba podići radništvo i seljaštvo na noge i 'Otpor', a sve za spas društva i države . Jedina mogućnost transformacije zemlje je rekonstitucija hrvatskog društva i države. Sve drugo, sve drugo vodi prema nezaustavljivom oskudijevanju, siromašenju i sukobu. Toliko blještavila na izborima za europarlament izaziva svijest radništva i seljaštva i usmjerava ih na otpor. Od politizirane inteligencije ne treba očekivati bilo što osim pasivnog sudjelovanja u urušavanju zemlje sa svojom stranačkom političkom bulumentom. Pa, ta eksponirana politička bulumenta i njihova inteligencija žive excelent. Putuju od Dubrovnika do Iloka. Koja je korist od toga? Mislite li da će uspjeti bilo što hrvatsko artikulirati u EU Parlamentu?

Na kraju želim podsjetiti intelektualce: 

"Između 1960. i 1980. bivša država je imala jednu od najvećih stopa ekonomijskog rasta u svijetu, pristojan životni standard, besplatno zdravstvo i obrazovanje, garantirano pravo na posao, jednomjesečni plaćeni godišnji odmor, visoku stopu pismenosti, a očekivani životni vijek od 72 godine." Koliko znam, ni jedna od država Balkana danas ne može sanjati ni pola ovog prosperiteta. Multietničko stanovništvo te države je imalo povoljan javni prijevoz, stanovanje i komunalije. Već vidim i čujem dušebrižnike koji će galamistički isticati da imam nostalgiju. Ne! Poručujem svima njima: 'Nemam nostalgiju ali imam znanje, saznanje i vrijednosti što je potrebno za rekonstituciju hrvatskog društva i države'.

I, da, nositelj HDZ-ove liste za europske izbore je poručio kako je cilj HDZ-a da mladi ljudi mogu ostati u svakom dijelu Hrvatske te dobiti kvalitetno obrazovanje i primjereno plaćeno radno mjesto, kao i podršku društva, županije i države u zasnivanju obitelji. Eto, pozivam ga da se preseli u Osijek ili bilo koji grad i selo u Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu. Zasigurno će imati 'zavidnu' budućnost i karijeru.

Prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.