Gost komentator

BRANKO BOGDANOVIĆ

Hrvatska, država malog i srednjeg poduzetništva

"Detaljna analiza stanja u gospodarstvu je zabranjena tema svih analitičara naslonjenih na vladajuće strukture te njihova komunikacija u društvenim okvirima postaje groteskna do trenutka ugroženosti njihove materijalne egzistencije kada postaju prosvjetitelji urušenog društva", kaže među ostalim Branko Bogdanović u svojoj novoj kolumni.

Branko Bogdanović   FOTO:STV
Piše: Branko Bogdanović

Nebrojeno puta ponavljana floskula za koju nedostaje iskreno i istinito pojašnjenje, rečenica koja zbunjuje i zatvara svaku diskusiju. Radi čega je to upravo tako? Koje su povijesne činjenice koje to potvrđuju i mogu li se primijeniti iskustva prošlih razvojnih ciklusa na ova trenutna? 

Detaljna analiza stanja u gospodarstvu je zabranjena tema svih analitičara naslonjenih na vladajuće strukture te njihova komunikacija u društvenim okvirima postaje groteskna do trenutka ugroženosti njihove materijalne egzistencije kada postaju prosvjetitelji urušenog društva. Tko onda govori o stvarnom svijetu matrixa, tko je popio pravu pilulu? Ima li dovoljno ljudi kojima je stalo pogledati iza paravana Potemkinovih sela, ima li zapravo smisla upozoravati na „liticu“ kada je krdo odlučilo o smjeru kretanja.

Oprostit će mi čitatelji na usporedbi sa krdom jer i sebe vidim kao djelom spomenutoga krda u kojemu osjetim i one koji me vuku ali i one koji me guraju u propast. Pitanje je u kojem trenutku svjesni napuštaju smjer i lukavo po strani promatraju samoubojstvo masa. Svjedočili smo u nekom vremenu planiranja koja smo zvali petoljetkama i koje su unutar sektora jasno definirale napredak tehnologija, rast i razvoj a ujedno su vodile računa o multi-sektorskom povezivanju. Želim zapitati kako smo od zrelih i kvalitetnih gospodarstvenika došli na razinu kada su nam izgradnja inkubatora poduzetništva i tehnološki „parkovi“ postali mjerila uspjeha na ovim prostorima? 

Zašto nam se, da nastavim sa pitanjima, dogodilo da govorimo o perspektivi kao centra IT tehnologija u izrazito ruralnom kraju i zbog čega nam se prodaje priča o nekonkurentnosti industrijske proizvodnje u koliko ne ostvarujemo količinski profitabilne kvote. 

Odbacujem sa gnušanjem takve ocjene potencijala Slavonije i izazivam ekonomiste, planere i programere da jasno izrade poslovno isplative strategije vodeći računa o stvarnim mogućnostima ali i vodeći računa o kvaliteti u odnosu na kvantitetu. Jedino čime se uspješno možemo nositi sa brojčano nadmoćnijim društvima europske obitelji jeste kvaliteta i tradicija proizvoda uz kontinuitet razvoja novih tehnologija. 

Zajednički cilj sadašnjih i budućih rukovodećih sustava i odgovornih pojedinaca mora biti povećanje proizvodnje koristeći vlastite resurse u prvom redu radi vlastitih potreba a potom i izvoza viškova. 

Uvoz treba orijentirati prema obrtnicima i poduzetnicima kojima je to izvor sirovina vodeći računa o izvrsnosti proizvoda kao mjerilu konkurentnosti. Uvjerili smo se kroz desetljeća propadanju sistemskih proizvodnih divova održavanih državom od 24 mil. stanovnika koja nisu niti teoretski mogla opstati u minijaturnim državicama nastalim nakon 90. Njihovo održavanje nije služilo razvoju sektora i grana masovne i strateške proizvodnje nego je opstajalo kao neiscrpan izvor prihoda političke bulumente i nekoliko tisuća radnika koji su radili, kako navode njihovi suradnici, daleko manje nego što su realno bili u mogućnosti. 

Količina uloženog rada i vrijeme potrebno za ostvarenje zadanog je u nesrazmjeru i dokazuje sav besmisao proizvodne aktivnosti koja unaprijed donosi gubitak. Nema razumnog pojašnjenja od kojega se može sastaviti teorija opravdanosti kolektivnog i u konačnici društvenog samoubojstva. Definirajmo krivca na način da počnemo od početka. Razvoj malih društava i država kao što je Hrvatska isključivo je moguća na tradiciji i kvaliteti. Tradicija i kvaliteta ne smiju biti predmetom trgovine a kolaps AGROKORA je upravo dokazao namjere inozemne konkurencije da je na sve načine spremna ugasiti ili preuzeti hrvatsku tradiciju i kvalitetu.

Domaće investicijske potencijale treba usmjeravati na preostalo zdravo gospodarstvo ma koliko slabo izgledalo jer je sadašnje stanje upravo produkt djelovanja koruptivne klijentelističke grupe koja nije svjesna vlastite gluposti. 

Novac odnosno želja za stvaranjem klasnog društva potaknula je ono najgore u nama da trgujemo nasljeđem koje su nam darovale generacije radništva i seljaštva hraneći društvo i u najtežim trenutcima. Jasno treba osuditi svaku djelatnost ograničavanja poslovne inicijative bilo zakonodavstvom bilo restriktivnom investicijskom politikom uzrokovanom bolesnim centralizmom institucija i vlasti. Jasno su neki osviješteni pojedinci naglasili da kvalitetne promjene moraju i mogu doći jedino iz lokalnih zajednica koje mogu u konačnici biti postavljene i prepoznate kao regionalne održive cjeline jasno odijeljene od političkog regionalizma uz uvažavanje vlastite regionalnosti. Jeli previše za očekivati ili ove inicijative niti u ludilu ne mogu doprijeti do nama poznatih i dostupnih političara?

Kako sam nedavno izazvao lokalnu inteligenciju tako sada izazivam lokalne političare da zaustave demografsko, industrijsko i kulturno propadanje Slavonije i Baranje.

Branko Bogdanović
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.