Gost komentator

BRANKO BOGDANOVIĆ

Upitna suverenost

Izvan je svake sumnje da hrvatska nacionalna politika, odnosno vlast u Hrvata, prati svjetske smjernice odnosa prema vlastitome puku. Ova teza podrazumijeva komparaciju sa državama takozvanog „trećega svijeta“. Zašto je tome tako i ima li izgleda da se išta promjeni u dogledno vrijeme upitam se svaki puta kada sjednem pred prazan ekran u pokušaju sastavljanja teksta za redovne kolumne srijedom.

Branko Bogdanović   FOTO:STV
Piše: Branko Bogdanović

Koliko, od tema koje obrađujem, moji čitatelji imaju gorčine potvrđujući vlastite sumnje u pojavnosti o kojima čitaju? Koliko u stvari žele da im se pojašnjava vidljivo a koliko bi radije živjeli u neznanju? Imamo li pravo mi koji talasamo jezersku vodu tražiti da se progleda, da se djeluje iako su rezultati svih važnijih događaja predvidivi i nepromjenjivi. Svjedočimo teškom vremenu koje dolazi, svjedočimo do sada najvećem izostanku empatije prema ljudima sa kojima dijelimo prostor i vrijeme. Svjedočimo izrazitom nedostatku morala i etičnosti te nam sve postaje prihvatljivo radi mrve konformizma. Ukoliko ljudske tragedije doživljavamo kao djelo više sile ne pomišljajući da smo djelom krivi za stanje Nacije, u koliko ne zastanemo već projurimo vjerujući da nismo viđeni, sami sebe varamo i lažemo, sami sebe brišemo. Sve što doživljavamo kao uspjeh vezano je za kolektiv a sve što smatramo neuspjehom pripisujemo individualizmu, kakva ironija, kakvo nazadovanje. Ovakav sustav kolektivnog ludila idealan je za oportunizam mediokriteta idealan je za prosperitet krajnjeg primitivizma.

Politika suverenih Naroda nije na naslovnicama javnih glasila niti se kreira u udarnim terminima mainstream medija, ona se stvara na temeljima nasljeđa i odnosi se odgovorno prema budućim pokoljenjima. Smatrate li da je ova politika odgovorna ili suverena? ako nije zašto nije? Suverena nacionalna politika postavlja se odgovorno prema vlastitom stanovništvu vodeći računa o dobrobiti i prosperitetu Nacije. Ovakva odgovorna politika postavlja se jasno prema agresiji svake vrste bilo da je ona usmjerena prema teritoriju ili drugim elementima suverenosti. Savjesna nacionalna politika vodi računa o zdravlju i mentalnoj stabilnosti svih svojih građana. Ne komunicira pojavnosti koje mogu unositi razdor u zajednicu niti podržava ekstremizam bilo koje skupine, nacionalne ili vjerske. Prepoznajete li suprotna ponašanja nacionalne politike, ako da, zbog čega je tomu tako? Ovakva odstupanja od prihvatljivih parametara jasno pokazuju ili apsolutnu nemoć ili apsolutno neznanje izabrane elite jednoznačno nazvane političkom bulumentom (mnoštvom, gomilom, ruljom). Teško je prihvatiti bilo koje stanje nekontroliranog kaosa Nacije izazvanog nemoći ili neznanjem ako jasno razaznajete uzroke i posljedice propusta.

Rješenje ovoga problema leži u strategijama, jednostavno zar ne? Tko nam brani ili kome je u interesu da Hrvatska nema jasne strategije u svim sektorima društvenog djelovanja? Postoje dva odgovora ili je to interes globalnih političkih previranja ili je po srijedi unutarnja nacionalna nesposobnost. Slaba nesigurna politika oslonjena i građena na segmentima društva a ne na njegovoj univerzalnosti idealna je za djelovanje interesnih grupa usmjerenih isključivo na otimanje i nepravedno bogaćenje na račun cjelokupne zajednice. Ova slaba i nesigurna politika metastazirala je na lokalne i regionalne razine uništavajući sve kvalitetno i konkurentno što predstavlja ozbiljan problem u, za sada još uvijek neželjenim, promjenama odnosa. Kraj ove tragedije nazire se u ograničenosti novčanih sredstava, zakonodavnom kaosu, pravosudnoj kaljuži i apsurdima kojima svjedočimo iz dana u dan. Sustav se urušava štakori su počeli napuštati brod no tragedija se kontrolirano odgađa do iznemoglosti u čemu kreativno sudjeluju i mediji. Zabrinjava naivno atakiranje na pješake i stranačke pijune dok se kreatori povijesne pljačke drže izvan fokusa javnosti. Slučajno ili namjerno postaje osnovano pitanje financiranja javnih ali i komercijalnih medija od strane državnih poduzeća, osnovano je naime upitati smisao reklamiranja monopoliziranih društava. Čija se reklama plaća posredno ili smo svi samo zaboravili da treba zahvaliti HEP-u što jasno visimo u mraku.

Branko Bogdanović
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.