Osječko-baranjska

NAJTEŽI DAN ZA OSIJEK U DOMOVINSKOM RATU

Dan obrane Osijeka – prisjećanje na herojsku žrtvu branitelja Rosinjače

Peti prosinca 1991. godine bio je najteži i najkrvaviji dan u obrani grada Osijeka u Domovinskom ratu. Samo tog dana život je u obrani novonastale Hrvatske dalo 29 branitelja, a brojni su civili ubijeni i ranjeni. Više od polovice poginulih branitelja, njih šesnaestorica bili su branitelji šume Rosinjača koji su tog dana, suočeni s višestruko nadmoćnijim i bolje opremljenim neprijateljem odlučili ostati na svojim položajima i boriti se. Njih su se i danas prisjetili njihovi članovi obitelji, sugrađani i drugi, i to u okviru obilježavanja Dana obrane Osijeka.

Dan obrane Osijeka – prisjećanje na herojsku žrtvu branitelja Rosinjače   FOTO:STV
Piše: Republika.eu / STV

Riječi teško mogu opisati ono što se na današnji dan prije 28 godina zbivalo u šumi Rosinjača, na južnoj liniji obrane grada Osijeka. Tog dana u ranim jutarnjim satima srbočetničke snage krenule su u konačno osvajanja grada Osijeka, a najjači napad agresor je usmjerio na šumu Rosinjača koju je tada branila tek šačica hrvatskih branitelja. Na njih su nasrnule snage koje su se brojale u tisućama ojačane tenkovima i oklopnim transporterima, no unatoč tome, branitelji su do posljednjeg metka pružili otpor.

"Tu je bila ona hrabrost i ta ljubav da ostanu, pa makar su i puškama i automatima pucali po njihovim transporterima i tenkovima i njihovom pješaštvu, ali se nisu povukli. Da su imali više protuoklopa, nažalost mi smo bili nenaoružani, i sami znamo da je Hrvatska bila razoružana prije Domovinskog rata i zbog toga sva ova žrtva hrvatskog naroda koju je podnio za svoju domovinu ide isto na teret nekima koji su tako jednostavno predali naše oružje, jer da smo mi oružja imali vjerojatno možda rata ne bi ni bilo, a sigurno bi bilo puno puno manje i razaranja i mrtvih", rekao je predsjednik Odbora za branitelje Grada Osijeka Darko Nađ.

Žrtva branitelja Rosinjače omogućila je organiziranje jačeg otpora na liniji obrane grada Osijeka. No, o svim razmjerima zvjerstva koje su nad herojima Rosinjače počinili agresori svjedočili su njihovi suborci, pripadnici bojne Zrinski i 106. brigade koji su sudjelovali u akciji izvlačenja posmrtnih ostataka poginulih branitelja iz šume.

"To je bilo jedno strahovito i jezovito događanje koje smo mi morali nažalost gledati svojim očima. Taj pakao te šume Rosinjača me podsjeća negdje na borbe Maslenice. Borbe Maslenice su bile toliko krvave i teške da su se pomiješali četnici i naši borci. Tako smo se osjećali i u toj šumi Rosinjača, strašno jer vidjeli smo svega, samo nismo vidjeli tih hrastova koji su nekad tamo stajali, to je bilo sve podrobljeno, ljudi su ostali smrznuti", rekao je predsjednik Udruge bojne Frankopan Stjepan Marić.

Nažalost, tijelo jednog od ubijenih branitelja Rosinjače, Mihajla Pelegrina ni dan danas nije pronađeno unatoč brojnim organiziranim potragama. Među braniteljima Rosinjače najmlađi je bio Davor Milas, koji je tada imao tek 18 godina. U školskoj godini '91 trebao je maturirati u osječkoj Trgovačkoj školi, koja danas u spomen na njegovu žrtvu nosi ime Davora Milasa. O hrabrom kolegi učenici ove škole uče i danas.

"Na današnji dan sjećamo se našeg Damira koji je bio učenik naše škole i prvenstveno moramo mu biti zahvalni zato što je on među rijetkima odbio otići iz Osijeka i ostao je braniti svoj grad i našu Hrvatsku i zato i naša škola danas nosi ime po njemu upravo zato, radi naše zahvalnosti prema njemu", rekao je učenik Srednje škole Davora Milasa Luka Barbarić.

Počast svim herojskim braniteljima Rosinjače odali su danas njihovi suborci, članovi obitelji i drugi pred spomen pločom postavljenom u njihovu čast u osječkoj Hebrangovoj ulici. U spomen na njihovu žrtvu, ali i najkrvaviji i najteži dan u obrani Osijeka danas se i službeno obilježava Dan obrane grada Osijeka.

"Ovaj peti dvanaesti je zaslužio da ga se obilježava što bi rekli za vijeke vijekova. Jer da tog  datuma nije bilo i tog dana i te obrane, znači odolijevanja tom napadu tko zna što bi bilo s gradom Osijekom", kaže predsjednik Savjeta za branitelja Osječko-baranjske županije Antun Blažević.

I ove godine osječki su trkači maratonci u okviru obilježavanja obljetnice pogibije hrvatskih branitelja u Rosinjači trčali trasom bivše južne bojišnice, preko Tenje i pored šume Rosinjača, sve do Antunovca, a krenuli su s istog mjesta s kojeg su petog prosinca 1991. godine krenuli i branitelji Rosinjače. A u okviru obilježavanja Dana obrane Osijeka vijenci su danas položeni i svijeće zapaljene i na spomen obilježjima na Filipovici, u Brijestu, Inustrijskoj četvrti, Tenji i Nemetinu.

Tužna obljetnica pada Antunovca – i ovdje obranjen Osijek

I dok je Osijek prolazio kroz svoje najteže trenutke u Domovinskom ratu Antunovac je proživljavao najtužniji dan u svojoj povijesti. 

Petog prosinca 1991. godine, naime, u istom naletu agresora koji je udario na obranu grada, ovo mjesto na osječkoj južnoj granici palo je u ruke neprijatelja. Na ovu tužnu obljetnicu Antunovčani su se prisjetili svih branitelja i civila koji su izgubili živote na taj dan, ali i tijekom cijelog Domovinskog rata.

Istoga jutra kada su neprijateljski avioni, tenkovi, oklopni transporteri i pješadija napali obranu Osijeka te branitelje Rosinjače, na južnoj granici grada branitelji Antunovca također su agresoru pružali herojski otpor. Iako se, isto kao i u šumi Rosinjača, slabo naoružani branitelji nisu mogli oduprijeti tehnički nadmoćnom neprijatelju i mjesto je palo u ruke neprijatelja, njihova žrtva pomogla je da Osijek ostane nepokoreni grad.

"Mislim da smo bili dobra obrana grada Osijeka, taj južni dio grada Osijeka i branili smo površinu veću nego puno veće brigade", rekao je branitelj Antunovca Drago Kečkeš.

I nakon pada Antunovca uslijedili su brojni neprijateljski ratni zločini, kojima su svjedočili branitelji koji su se povukli na druge položaje.

"Tu se palilo, tu su oni za naš Božić, oni su nama pripremali naše kuće paliti, da mi sa linije vidimo da oni naše kuće pale", svjedoči branitelj Štefan Stojko.

U obrani Antunovca svoje živote izgubila su 42 branitelja i civila, a brojni posmrtni ostatci ubijenih Antunovčana pronađeni su u masovnoj grobnici kod mjesnog groblja. Tamo im je danas  paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca odana počast, kao i kod Spomen kapelice poginulim i nestalim braniteljima i civilnim žrtvama.

No, ono što svakako dodatno otežava ovu tužnu obljetnicu Antunovčanima je što još uvijek nije poznato gdje su posmrtni ostatci svih poginulih branitelja i civila, unatoč višegodišnjim naporima da se dozna njihova sudbina.