Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

30 godina motrim kako se politički, društveno, socijalno i kulturno erodira nacija, a mnoštvo intelektualaca na sveučilištima šute

"Već 30 godina motrim kako se politički, društveno, socijalno i kulturno erodira nacija, a mnoštvo intelektualaca na sveučilištima šute. Sve je samo politika i pamet političara. Da! Šute intelektualci i znanstvenici poniženi i bez autoriteta poput riba plivaju u mutnoj političkoj i nacionalnoj vodi. Čak niti svjesni nisu da njima mediokriteti s kojima plivaju u političkoj mutnoj vodi, i pritom materijalno dišu na tzv. "zijev" u hrvatskim strankama, daju sitne tantijeme i neizdrživo ih ponižavaju", kaže prof Bosanac.

Prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: Prof. Nedeljko Bosanac

Ukoliko netko šuti tada ga se ponižava.

Ali, držim da ponekada ne treba govoriti da bi se netko suprotstavio bilo kojoj političkoj, društvenoj i inoj pojavi i praksi. Ipak, govoriti treba uvijek kada su u pitanju negativne pojave i loši društveni uvjeti koje oblikuju dominantne političke stranke. Ako svi šutimo tada nas ti likovi iz političkog bazena ponižavaju jer misle da nikakav intelekt ne smije, a u demokratskoj praksi može, zaustaviti njihov politički klijentelistički kolektivitet što pravi izravnu štetu naciji.

Ali, pogledajte kako je g. Kovač brutalno komentirao svjetonazor g. Plenkovića. Razmislite je li se radi o njegovom intelektualnom refleksu koji koristi da ga se ne ponižava u Stranci? Ili je to jalova i jadna konstatacija s kojom je želio diskreditirati aktualnog premijera i predsjednika Stranke? Taj kandidat za predsjednika svih hadezeovaca i, kako naglašava, katolik i Hrvat koristi blastfemiju i izvaljuje: "Plenković podsjeća na čovjeka koji u kasnim godinama otkriva vjeru". Ha!? Je li taj čovjek vjere i katolik ikada pročitao Bibliju? Da je, e' tada bi i njemu jasno bilo da "nikada nije važna dob kada će netko doći s vjerom Bogu". Da, nikada Bog, uvijek vjernik do Boga dolazi. U vjeri i vjerovanju nisam primijetio da su godine važne. Nikada kasno nije doći s vjerom Bogu. Ne razumije to naš vjernik i katolik. Još je njemu teže shvatiti da je vjera sigurni put do istine, a za razliku od znanosti kojoj je put do istine sumnja. I jedno i drugo za našeg vjernika je tera icognita.

Zašto žalim aktere političke sramne hadezeovske drame tipa i lika g. Kovača? Njemu nije dostatno što je politički poprilično isuficijentan već ide i dalje. Hvata se za vjeru i nacionalnost, uvjeren da on za vjerske didaskalije ima ekskluzivno pravo. Možda misli da je prorok? Ali, teško je biti prorok u vlastitoj kući. No, ostavimo hadezeovcima da se bave s tim likom. Notorna je činjenica da je između svih njih aktualni predsjednik iznad inteligentan. Možda se u unutarstranačkim hadezeovskim previranjima i natjecanjima primijeni poznati američki model diskreditiranja: "Neka izgubi najbolji!". Zašto to ne bi bilo dobro za političku higijenu u naciji? Zato što već 30 godina motrim kako se politički, društveno, socijalno i kulturno erodira nacija, a mnoštvo intelektualaca na sveučilištima šute. Sve je samo politika i pamet političara. Da! Šute intelektualci i znanstvenici poniženi i bez autoriteta poput riba plivaju u mutnoj političkoj i nacionalnoj vodi. Čak niti svjesni nisu da njima mediokriteti s kojima plivaju u političkoj mutnoj vodi, i pritom materijalno dišu na tzv. "zijev" u hrvatskim strankama, daju sitne tantijeme i neizdrživo ih ponižavaju. To sve prisutno političko mediokritetstvo snažno se mrežno i kapilarno u društvu proširilo poput pipaka karcinoma. Koliko puta ste se u društvu susreli s riječima dušobrižnika: "Pazi što govoriš on je hadezeovac ili esdepeovac. Ili, pusti nemoj glasno iskazivati nezadovoljstvo i ukazivati na klijentelizam, nepotizam i lopovlučenje mogli bi ti učiniti zlo na radnom mjestu ili obitelji". Govore to čak i iznimno snažni hrvatski intelektualci. Šalju takve poruke, povlače se u sebe i kriju svoje znanje svjesni da zbog toga ne nanose štetu političkim mediokritetima već vlastitoj naciji, obitelji i društvu. Strašno! Čak su ti vlastodršci i njihovi pomno birani politički mediokriteti nakon 30 godina uspjeli posve potisnuti radništvo, seljaštvo i inteligenciju, usprkos demokratskom sustavu i članstvu u EU. Posebno smeta cijeli niz klijentelističkih, nepotističkih i koruptivnih afera glede "gaženja" sustava zakonom utvrđenog Natječaja za izbor novih zaposlenika. Klijentelistički otvaraju sva vrata za kršenje Zakona. Tako se u sve državne institucije namješta rodbina bez obzira na konkurenciju drugih, a čiji roditelji ili rodbina nemaju člansku iskaznicu hadezea ili esdepea. Mislite li da je ta kadrovska politika što se bjesomučno sprovodi politikom hadezeovaca u institucijama od županija, gradova, općina, policije, pravosuđa pa sve do obrazovanja i hrvatskih sveučilišta recept za održavanje hrvatskog društva i države? Ili, mislite li da se tamo trebaju zapošljavati javnim Natječajem kvalitetni kandidati koji bi u svim tim institucijama doprinosili učvršćenju hrvatske demokracije, rastu i razvoju društvenog/nacionalnog bogatstva? Ne, na žalost! Vrlo je jednostavno konstatirati da je ta sve prisutna hadezeovska negativna selekcija snažno doprinijela padu kvalitete usluga i gubljenja razine znanja i kreativnosti u svim državnim i javnim institucijama ali i u trgovačkim društvima lokalne (regionalne) samouprave. Istodobno, svi su ti politički hadezeovski procesi i praksa, ali i jalova oporba što nije u stanju konkurirati niti između sebe a nekmoli stranci pokreta kao što su hadezeovci, doprinosili urušavanju sve prisutnog povjerenja naspram vlasti i vladanja aktualne Vlade.

Dometnemo li zadnje poteze, zahtjeve i ponašanja predsjednice na odlasku, e' tada će novoizabranom predsjedniku države, ali i premijeru, trebati posebni napori da naciju uvjeri da hrvatska vlast zaslužuje povjerenje. Prvi korak k povjerenju nacije u sustav bio bi da se konačno umiri lavina reakcija zbog izjave o ispitivanju predsjednice u DORH-u, a u svezi g. Lozančića.
Nacija zaslužuje jasno isticanje vlasti da je krajnje vrijeme odgovoriti i na to pitanje.

Prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.