Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Današnja kriza pokazuje da se država i društvo mogu dalje i dublje sunovratiti iz bezkoncepcijskog stanja

"Niti jedna kriza dna nema. Ta današnja kriza pokazuje da se država i društvo mogu dalje i dublje sunovratiti iz bezkoncepcijskog stanja, u kojemu se zemlja nalazi zbog sve prisutnog mediokritetstva od politike do znanosti punih 30 godina, u oskudijevanje, siromaštvo i nazadovanje", kaže među ostalim prof. Nedeljko Bosanac u svojoj kolumni.

prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: prof. Nedeljko Bosanac

Gledam i slušam na sjednici Vlade premijera i poslije njega ministra financija. Razmišljam je li je vrijeme da se nakon 30 godina otkrije svekolika istina od 1990. do 2020. godine? Misli mi odlaze na 90-te i rat, strašne tragedije, izbjeglice, siromašenje i uništavanje zatečenih instaliranih industrija. Pokušavam sebi suprotstaviti činjenice da ne bih upao u depresiju čim se rata sjetim. Kao da su sva ta stradanja i tragedije bila jučer. Ali na toj sjednici Vlade primjećujem da su svi njezini ministri sjajno odjeveni, dotjerani, ozbiljni i izraza lica na kojem dominiraju "riblje oči". Slično kao i oni ministri štu su okruživali pokojnog predsjednika. Samo su tadašnji ministri imali svoje vedre i bistre poglede bez izraza "ribljih očiju". Sve su poglede i očekivanja usmjerili prema prvom predsjedniku. Naprosto, od njega su očekivali da će čuti rješenja za nastalu ratnu ugrozu. Čekali su da konačno mogu pučanstvu priopćiti : "Sada smo svoji na svome!". 

Pokušavam, poput pregleda vijesti iz nekog "žurnala" što ga je puštala sedamdesetih godina u kinima tadašnja vlast prije reprodukcije filma, komparirati te dvije scene na sjednicama tadašnje i sadašnje Vlade. Posve podudarno je za obje Vlade izgled njihove garderobe ali posve suprotna ponašanja. Za vrijeme rata i vremenu koronavirusa ministri su sjajno odjeveni i dobro njegovanog izgleda. Međutim, tadašnja Vlada 90-tih zaključuje da dolaze bolja vremena i da će sve biti bolje. Današnja Vlada '20-tih najavljuje da će dalji tijek događanja u državi biti sve lošiji i da nisu u stanju čak niti definirati što će se sve događati sa zemljom koja punih 30 godina živi kao da je u devedesetim. Jedina razlika je kod ovih današnjih od onih devedesetih što su njihova lica zabrinuta, bez optimizma i vedrine. Onima iz devedesetih osmjeh je bio izraz sreće i optimizma. Kako i nebi sadašnjoj Vladi izraz lica pokazivao zabrinutost i neznanje kada se susreću sa svojim nesposobnostima. To je vrijeme što su ga potrošili bez rezultata. Njihov pogled je poput izbuljenih "ribljih očiju" usmjeren prema ministru financija. Ne razmišljaju oni o njemu. Oni gledaju da se taj mladac našao u teškim okolnostima zbog kojih će ministri već sutra galamistički isticati "neka visi Pedro!". Premijer na sjednici Vlade iznosi reformske ciljeve, a ministar financija opisuje najcrnji scenarij što ga se nije smjelo još samo prije nekoliko mjeseci niti zamisliti, a ne zagaziti u njega. Taj scenarij je nadolazeća tzv. "Opća kriza". Po dubini poniranja u krizi nemjerljiva. dublja i jača od krize iz 2008. godine. Znate što? Niti jedna kriza dna nema. Ta današnja kriza pokazuje da se država i društvo mogu dalje i dublje sunovratiti iz bezkoncepcijskog stanja, u kojemu se zemlja nalazi zbog sve prisutnog mediokritetstva od politike do znanosti punih 30 godina, u oskudijevanje, siromaštvo i nazadovanje. Kako tumačiti riječi ministra financija: "Teško da ćemo u Hrvatskoj imati brzi povratak iz krize". Bistar je taj mladac ali nema dostatnog iskustva. Nije problem koncentriran u brzini povratka iz vremena krize u vrijeme oporavka i rasta. Problem je u ekonomijskim zakonima koji su izvan svijesti i volje ljudi. Trideset godina su političke elite vodile državu, društvo i naciju bez koncepcije društvenog i gospodarstvenog rasta i razvoja zemlje. Tih desetljeća bitno je bilo udarati se u "hrvatska prsa", motriti neke "zaslužnije" kako vode uličarsku politiku pod krinkom domoljublja, slušati ministre koji politički žive na "zijev" poput riba u mutnoj političkoj vodi. U Saboru svojim intelektom premijer kontrolira i usmjerava mediokritetsku oporbu koja ne služi narodu nego sebi i svojima. To što se u Saboru događalo u zadnjem mandatu je povijesna izdaja interesa nacije. Sva je njihova politika ustoličena na mediokritetstvu, gramzljivosti, klijentelizmu, nepotizmu i urotništvu.

Znate što? Gledam za "1. Maja" prazne osječke ulice i sjetim se vremena prošlog kada je vatrogasni orkestar marširao ulicama uz limenu glazbu. Kasnije na lijevoj obali Drave tisuće ljudi. Svi slave radništvo, seljaštvo i inteligenciju. Danas je za "1. Maja" tjeskoban dan i još teže vrijeme. Uz kišu sa svih strana pritišću um i razum svi ti infodemični sadržaji. I, gle čuda? U mojem sjećanju na lijepo u mislima mi prolazi ta optimistična i sjajna limena glazba. Uh!? Dobro je, ne čujem na TV-e članove Kriznog stožera, Bačića i njegovo "žvakanje jezika", ne vidim ministra zvanog "vojničina", notornog Jadrokovića, fantazmagoričnog viteza Rajnera, nema koronavirusa samo tišina na osječkim ulicama. Idem, razmišljam, slušam i slobodan! Da, jeste li slobodni? Razumijete li što je sloboda?

Sada je "dan poslije" održane sjednice Vlade RH. Vlada je donijela Nacionalni program reformi 2020. i prateći Program konvergencije za 2020. i 2021. godinu. Četvrti po redu Nacionalni program reformi ima 10 reformskih prioriteta te 25 mjera, rekao je Plenković. Posebno je istaknuo da na "razini 2020. očekujemo pad BDP-a od 9,4 posto".

Za ovu godinu Vlada je planirala potrošiti 147,3 milijarde kuna, što je rekordan proračun. Očekivala se uspješna sezona, više gostiju, bolja naplata PDV-a, jača gospodarstvena aktivnost. Kad, blokada zbog koronavirusa sve je okrenula naglavačke. I u tom optimističnom scenariju Marić je planirao uprihodovati 144 milijarde kuna. Dakle, optimistični manjak bio je veći od tri milijarde kuna, koji bi se pokrio zaduživanjem. Sve to pod pretpostavkom da će rast ove godine biti 2,5 posto. Sad MMF predviđa pad veći od 9,4 posto. Dakle, otvara se golema rupa. Kolika? Još nitko u Vladi ne želi službeno reći. Raščlamba i prosudba Marka Rakara pokazuju da bi ona mogla biti čak 45 milijardi kuna. Sve to treba pokriti zaduživanjem. Samo do srpnja treba ukupno 70-75 milijardi kuna za normalno funkcioniranje države jer treba pokriti pomoć gospodarstvu, otpise poreza, refinancirati stare dugove, isplatiti plaće i mirovine. Dakle, treba mjesecno izdvajati 15 mlrd kuna što je za tri mjeseca 45 mlrd kuna uz još 30 za druge troškove. Premijer ističe da su za sada sigurne samo mirovine, na koje odlazi oko 40 milijardi kuna, i država će ih redovno isplaćivati. Premijer: ‘Očekujemo pad BDP-a u 2020. godini za 9,4 posto’; Marić: ‘Iduće godine rast BDP-a od 6,1 posto’. Sve pada samo raste državna potrošnja i to u zdravstvu i gospodarstvu. HNB-e otkupila 9,5 mlrd kuna obveznica, uglavnom iz mirovinskog fonda. Počelo je tiskanje novca!? Neophodno je to! Inače bi država zaronila od 12 do 15 posto pada DBP-a u kratkom razdoblju-do kraja godine. Stopa nezaposlenosti bi se povećala do 20 posto, a pad stope zaposlenosti preko 12 posto. Katastrofa! Još uvijek su mi u mislima riječi premijera: 'Po prvi puta ću ovo javno reći, očekujemo da će hrvatski BDP pasti 9,4 posto!'; Marić 'Deficit u proračunu bit će gotovo 25 milijarda'. Znate što? Pa, to je katarstrofična prognoza. Loša je to vijest. Za ekonomiju Hrvatske potvrdio je ministar financija riječima: " Verojatno je da će ova kriza biti teža od one 2008. godine. Očekujem pad BDP-a od 9,4 odsto". Temeljem pada od 9,4 posto, u Vladi su došli do zaključka kako bi proračun opće države mogao iznositi 6,8 posto BDP-a ili enormnih 24,8 milijardi kuna. I taj iznos bit će ogroman problem u kasnijem financiranju. Posebno ako gospodarski pad bude viši, recimo 12 do 15 posto, proračunski deficit mogao bi eksplodirati do neodrživih razina, napisao je Drljača. Dalje, Drljača:" Isto tako, temeljem pada BDP-a od 9,4 posto Vlada RH došla je do računice prema kojoj će udio javnog duga u BDP-u u 2020. godini porasti za visokih 13,5 postotnih bodova te će doseći 86,7 posto BDP-a. S obzirom na to da će neke velike europske zemlje završiti na daleko višim omjerima duga prema BDP-u (Italija 160 posto, Španjolska 125 posto), hrvatskih 86,7 posto čini se vrlo ugodnom prognozom". Ipak, pad od 9,4 posto, koliko procjenjuje Vlada, imat će devastirajući utjecaj na sve društvene sustave - ekonomijski, socijalni, mirovinski, zdravstveni, politički. Ukoliko tomu dometnemo da je industrijska proizvodnja u Hrvatskoj u ožujku pala peti mjesec zaredom, i to za 4,9 posto u odnosu na isti lanjski mjesec, e' tada vlast nebi trebala biti samo pesimistična. Već danas bi se Vlada trebala s obje ruke držati za glavu i izbezumljen pogled "ribljih očiju" usmjeriti na nova zaduživanja. Motreći na zvanične procjene Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke da će za prvi kvartal ove godine, SAD biti na oko minus 4,8 odsto rasta, EU na minus 3,5 posto, a Hrvatska 9,4 posto, e' tada je jasno da će se, bez tzv. zaduživanja u inozemstvu na principu "bankarskog casino zajma", Hrvatska 10 godina koprcati u najdubljoj krizi od svog postanka. Ti "casino" krediti vanjskih banaka je njihova kockarska "figa u džepu" u smislu "klađenja" hoće li neka zemlja uspjeti vratiti kredit ili ne? Tragični scenarij kao očekivano bankarsko "zgrtanje" blaga.

Brzo svoje misli usmjeravam s "casino bankara" na Krizni stožer za koronavirus. Ne čini li se sada da u političkom smislu svaki komentar Stožera za krizne situacije neće biti u funkciji razumijevanja političkog. Zapravo, hadezeovci su snažno politički postavili ulogu Stožera kroz zdravstvenu ugrozu da se očekuje pozitivni rezultat na izborima. Nikako ne bi trebali potisnuti misao da sve što se u nas događa nije politički smišljeno i uvjetovano. Je! Sama kritika prema Stožeru usmjerena u prosječnoj političkoj svijesti građana stvara otpor jer je razumijevanje političkog proces puno složeniji od prosječnog straha građana od zdravstvene ugroze. Dakle, prosječni građanin/birač pamti samo činjenicu da je bio zdravstveno zaštićen od posljedica. U tomu smislu će reagirati pozitivno-poduprijeti će hadezeovce, a zanemariti će socijalno-ekonomijsku dimenziju za koje remećenje su odgovorni vlast i mediokritetska oporba. Usprkos činjenici da se sve više približava jesen i niz socijalnih ugroženosti svi su mediji uključeni u "zabavljanje javnosti" s koronavirusom. Toliko medicinske "edukacije", a toliko političkih interesa hadezeovaca koji su svjesni prosječnog stanja obrazovanja nacije. Zbog toga će izbori biti igra na sigurno. Izabrani će uvjeriti naciju da se sada bave reformom da ekonomski riješe zatečene probleme nakon koronavirusa. To što nisu pripremljeni uvjeti u prethodnom razdoblju nikoga zanimati neće. Bitno je postaviti političku dogmu kako je bilo sve loše zbog zdravstvene ugroze, e' sada nastupa vrijeme u kome se treba strpiti da bi nam bolje bilo? Ne čini li se da je taj politički scenarij prepoznatljiv hadezeovski rukopis? Jedino što tješi je ipak nesnalaženje aktualne vlasti u promjeni neoliberalne politike što će nastupiti sa studenim 2020. godine i izborima u Americi. E', to je druga priča odnosa rekonstitucijskih promjena glede globalizma i suverenizma.

I, da, Visoki predstavnik Europske unije Josep Borrell je u intervjuu španjolskom listu "La vanguardia" upotrijebio riječi "kriza je biblijskih razmjera". Zemlje u razvoju će izgubiti sve prihode, budući da je došlo do kraha izvoza, cijene nafte i sirovina. Turizam je stao, isto kao i doznake ekonomijskih emigranata. U ovom trenutku prerano je govoriti o oporavku, naglasio je Borrell.

prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu.