Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Hrvatsko društvo podijelilo se još 90-tih godina na dvije grupe. One koji su koristili privilegije i one koji su trpjeli posljedice rata

"Hrvatsko društvo podijelilo još 90-tih godina na dvije grupe. One koji su koristili privilegije i one koji su trpjeli posljedice rata. I to je ostalo tako do danas. Mladi to gledaju i oni labilniji spremni su učiniti loše drugima i sebi", kaže među ostalim prof. Bosanac u svojoj kolumni.

Ilustracija   FOTO:prof. Nedeljko Bosanac
Piše: prof. Nedeljko Bosanac

U prenesenom smislu, naše društvo i država nalaze se u razdoblje „sindemije“ ili Covida-20?! Da, Covid 20 je derivat Covida 19!? Zapravo, taj je pojam provokativni komentar u američkom časopisu za medicinu objavio g. James James. Bolesno društvo od hedonizma i egoizma sve više pritusnuto od vlastodržačke političke bulumente, koja je oblikovala patokraciju i kleptokraciju, susreće se danas sa "sindemijom". U uvjetima epidemije, infodemije, pandemije, planetodemije, komorbiteta vlastodršci se sve više susreću, zbog njihova klijentelističkog načina razumijevanja političkog, s koktelom gospodarstvenih, društvenih i političkih bolesti koja je opasnija od Covida 19. Što je to 'Sindemija': "To su skupine višestrukih bolesti koje se pogoršavaju, a često su podstaknute socijalno-ekonomijskim detaljima poput siromaštva i zdravstvenih razlika i rizika", istaknuo je James James, doktor medicine - bivši direktor Američkog medicinskog udruženja. On tvrdi da dok je epidemija započela kao jedinstveni virus koji su zdravstveni radnici pokušali obuzdati i ublažiti, "sindemija" više nije slučaj, to je: "Kolateralna šteta nastala od socijalne izolacije i zatvaranja škola, ureda i tvrtki. Sindemija je posljedica pogrešnih poteza vlasti u uvjetima pandemije koja državi i društvu čini ogromne političke i razvojne probleme. Već je sada razvidno da sindemija stvara ogromnu kolateralnu štetu državi i društvu. Tu štetu rezultira efekt domina kao cijeli niz problema kao što su borba s mentalnim zdravljem, usporavanjem gospodarstva i negospodarstva i zdravstvenom skrbi". Uh! Je li je naše društvo oboljelo i od "sindemije"? 

Kako protumačiti napad na zgradu vlade u kojem je propucan 31-godišnji policajac, a 22-godišnji napadač je napravio samoubojstvo? Je li je premijer u pravu kada upozorava da se radikalizacijom domaće političke scene potiče nasilje? Zašto se premijer pokušava udaljiti od činjenice da je on predsjednik svih hadezeovaca i premijer Vlade svih građana. Vjerujem da je upoznat da se upravo i u  redovima hadezeovaca trideset godina regrutiraju i u javnosti politički i operativno komuniciraju pojedinci koje se može proglasiti i radikalima? Zašto premijer potiskuje činjenicu da pojedinci iz redova hadezeovaca/radikali imaju najveći uspjeh u društvima u kojima caruje korupcija, kleptokracija i nepotizam. U kojima vlada nezadovoljstvo, neznanje, pornokracija, patokracija i etc.? Zašto premijer amnestira odgovornost njegove vlasti i Vlade, a ne izdvaja realnu razinu korisnosti njegove vladavine u prethodnom ali i novom mandatu vlasti?

Jednostavno, premijer treba jasno utvrditi činjenicu da su za patokraciju društva, kleptokraciju, pornokraciju, partitokraciju i nevjerojatnu razinu korupcije odgovorni on, Vlada i hadezeovci. Ovdje ne želim amnestirati i velikim dijelom uspavanu političku mediokritetsku oporbu, između koje su se na hrvatskom političkom prostoru i medijskoj sceni nadali posve prepoznatljivi političari ekstremno estradne političke forme. Svaka forma ima svoj sadržaj. Tako i neformalna politička desničarska masturbacija s povijesnim činjenicama i sadržajima ima svoj sadržaj i posljedice. Nisam ustvrdio da su krivi, nego odgovorni! Uostalom i sam premijer je izdvojio neke tzv. "radikale" između kojih je izdvojio i predsjednika države. E', tu je što se tiče predsjednika države promašio "ceo fudbal"! No, dobro, još je veća pogreška sugerirati javnosti da su svi ti ekstremni, estradno usmjereni, politički likovi radili o njegovoj "glavi"?! Ukoliko je tomu tako, tada je teško izbjeći činjenicu da su za stanje u društvu i državi odgovorni Hrvatski sabor, predsjednik države,  premijer i Vlada. Premijer je na svojoj tiskovnoj izravno naveo ultradesni dvojac i "klauna" u hrvatskoj politici kao odgovorne za radikalizaciju društva. Posebno mislim da se njegov izbor ekstremnog ponašanja u hrvatskoj politici nije mogao svesti na "dva slova+klaun". Ta je knjiga ekstremnog ponašanja i izgubljene tolerancije u hrvatskom društvu puno deblja. Njezin politički početak oblikovanja svoje korijene vuče još od devedesetih godina. To dvoje spomenutih politički estradno eksponiranih nesretnika željno je medijske pozornosti i nije ugrozilo nikoga osim sebe. Premijer drži da su to dvoje nesretnika ugrozili njega, Vladu i hadezeovsku vlast? Ne! Oni su ugrozili naciju, nesvjesni da igrajući se "Pokreta" i interesom naroda zapravo kontaminiraju ga i sve dublje i duže naciju drže u patokraciji. Igraju se sudbinom naroda, a koji je već danas razvojno i demografski ugrožen jer iz zemlje iseljava "radni kontingent"  potreban za nacionalnu produkciju, rast i razvoj. Znate što? Ipak, premijer je konačno javno iznio svoju prosudbu i detektirao je opće nacionalni problem. Taj problem narod drži zarobljenim od strane partitokracije i kleptokracije. Da! Suglasan sam s premijerovim zaključkom. Iznimno ne, kada je riječ o predsjedniku države. Treba jasno reći da je predsjednik države ukazao na sve prisutno "hrvatsko licemjerje". To je samo kamenčić bačen u vodu kako bi napredne političke strukture u državi jasno sagledale da se "nacionalni brod" opasno nagnuo i približio kritičnoj točki katarze nakon koje su neizbježni politički i socijalni sukobi. Nakon tih sukoba, ukoliko se odgovorna vlast i Vlada ne prestanu baviti sobom i vlastitim hedonizmom i egoizmom, nacija će ući u razdoblje građanskih nemira. Ti nemiri mogu poprimiti i dimenziju tzv. "Žutih prsluka" u Francuskoj. Zato držim da su i predsjednik države i premijer akteri nastupajućih političkih i ustrojbenih promijena u državi i društvu. Sve to mora dovesti do održivog rasta i razvoja nacije, a s njim i do prosperiteta države i naroda u košarici kulture i civilizacije europske provinijencije. Suglasan sam s premijerom i njegovim odrešitim javnim nastupom u kome treba reći "popu pop,a bobu bob!" - izreka g. S. Šuvara iz osamdesetih godina. Dakle, iz izjave premijera može se razabrati da navedeni jesu krivi za podizanje i radikaliziranje mržnje naspram nacionalnih manjina i svih drugih kojima se povraća na činjenicu da bi njihova radikalizacija društva dovela zemlju u sukob neslućenih razmjera. Imenovati predsjednika države u tom jatu kao pokretača netolerantnog odnosa naspram premijera, posvemašnja je politička kratkovidost, da ne kažem stupidnost. Ali, ukazati na to dvoje političara ekstremnih izjava i mržnje izašlo je ispod vala netolerancije što je oblikovano puna tri desetljeća. Estradno ti likovi dobivaju veliki medijski prostor, pozornost i vrijeme da raspiruju mržnju i netoleranciju ne obazirući se pri tome da bi njihova "čista Hrvatska" bila politički i military predmet za politička potkusurivanja u kome procesu bi narod trpio strašne posljedice. Da, oni i njima slični su krivi! Ali, je li je premijer definirao politiku odgovornosti i nulte tolerancije za radikalizam, netoleranciju i estradni egzibicionizam? Nije!? Te ekstremno desne oporbene političke opcije uspostavljene na valu devedesetih, danas imaju veću zastupljenost u medijima od npr. pozicije koju vlast i Vlada punatira. Držim, premijer je utvrdio krivnju ali nije definirao vladavinom prava i odgovornost za posljedice nastale iz političkog djelovanja na građane što je imanentno demokratskom društvu i državi. To dvoje ultradesničarskih nesretnika jesu krivi ali je prema njima izostala usmjerena politička i pravna odgovornost za uspostavu raširene patokracije u javnosti. Kako to definirati? Pa, Saboru, Vladi, vlasti, premijeru i predsjedniku države ostaje politički jaki alat s pomoću koga bi trebali otvoriti prostor za intenzivni ekonomijski i socijalni rast i razvoj države. To bi se odrazilo na poboljšanje socijalno-ekonomijske strukture stanovništva, obrazovanja, zdravstva, kulture i športa.

Kritike upućene premijeru nisu izostale. I još nešto želim dometnuti. Jeste li primijetili da su europarlamentarci izvan tijeka političke, ekonomijske i društvene stvarnosti u zemlji. Mediji naglašavaju nekakve njihove uspjehe u Parlamentu EU? Jesu li ti uspjesi ostvarili neku nacionalnu ili lokalnu dobrobit osim bogaćenja aktera u EU? Pogledajte Osijek? Taj grad se kontinuirano urbano, gospodarstveno i demografski urušava usprkos činjenici da iz njega u Bruxellesu sjedi europarlamentarka što obnaša i mjesto 'savjetnice' najneuspješnijeg gradonačelnika u povijesti tog grada, nekada srednjoeuropske provenijencije.. Ali, koga to zanima? Svi okreću glavu i usmjeravaju kritiku premijeru. I sam mogu prihvatiti veći dio kritike, posebno one koja se odnosi na korupciju i kleptokraciju pojedinih članova njegove Vlade. Ali, nisam spreman staviti "ruku u vrelo ulje" i tvrditi da premijer ipak nije usmjerio društvo i da ne usmjerava državu u pravcu približavanja nacije civilizaciji i kulturi razvijenijih nacija EU. U svojoj javnoj izjavi premijer je čak otkrio i njegovu političku aktivnost glede zaustavljanja naslijeđene retrogradne politike i ponašanja hadezeovaca. Evo na što je premijer ukazao: "Proces transformacije HDZ-a vodimo četiri godine, stabilizirali smo je, pozicionirali je centar desno, ali svakako ne na rub političkog spektra, ne na radikalizam i ekstremizam. Oni koji su pripadnici tog dijela političkog spektra nisu naše društvo. Film koji su priželjkivali neće gledati, frustracija koju imaju i govore kakav smo čuli od Ivana Penave, jutros od Karoline Vidović Krišto i komentar Miroslava Škore kojem bi bilo puno pametnije da je ostao u estradi, a ne da se bavi politikom jer ovako djeluje kao neuvjerljivi klaun. Vodit ćemo oštru političku borbu protiv onih koji su huškači i siju netoleranciju u hrvatskom društvu".

Možete li razmišljati drugačije, osim potvrditi da je premijer i dobio zadnje izbore upravo na toj sintagmi.

Suglasan sam. Premijer je optuživao, prozivao, docirao, ali nijedne riječi samokritike od njega se nije čulo. Svi su krivi, odmetnuti političari, neodgovorni građani koji napadača slave, ekstremno desni mediji i etc. Želio bih dometnuti da se: “Hrvatsko društvo podijelilo još 90-tih godina na dvije grupe. One koji su koristili privilegije i one koji su trpjeli posljedice rata. I to je ostalo tako do danas. Mladi to gledaju i oni labilniji spremni su učiniti loše drugima i sebi".

Upravo tu vitim politički rad premijera i to pod sintagmom kako doći do razine normalne države i stabiliziranog društva u uvjetima definirani članstvom u EU.

Moram Vam reći da isuviše dugo iščekujem smještanje civilizacije i kulture naše nacije u košaricu kulture i civilizacije moćnih nacija EU. Nakon 30 godina došlo je vrijeme da se pristupi modelu rekonstitucije hrvatskog društva i države. Taj model početno zahtijeva uravnotežen način političke komunikacije predsjednika i premijera. Sazrelo je vrijeme da se učini dodatni politički napor za dobrobit hrvatske nacije. Samo na taj način moglo bi se pozitivno djelovati na doba ukupne neizvjesnosti svih sadržaja države i društva.

prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu