Gost komentator

PROF. NEDELJKO BOSANAC

Može li naša zemlja zagaziti još dublje i bezizlaznije u doba neizvjesnosti ili bi se trebala urgentno početi oblikovati rekonstitucija hrvatskog društva i države?

"Može li naša zemlja zagaziti još dublje i bezizlaznije u doba neizvjesnosti ili bi se trebala urgentno početi oblikovati rekonstitucija hrvatskog društva i države? Jedini politički i socijalno-ekonomijski izlaz iz sveprisutne najdublje krize, veće krize i dubine od one devedesetih godina, je rekonstitucija hrvatske države i društva", smatra prof. Bosanac.

Prof. Nedeljko Bosanac   FOTO:STV
Piše: Prof. Nedeljko Bosanac

Vjerujem da su razmišljanja mnogih znanstvenika, povjesnika, novinara i političara javno iskazana uvjerljiva. Svi oni orkestrirano ukazuju da je visoka vjerojatnost da će 2020. godina biti svojevrsni "salto mortale" hrvatskog društva i države. Ta će '20. godina postati povijesna činjenica da je potaknuta politička "metalna preobrazbe" svih sadržaja hrvatske države i društva.

Međutim, mediji i političari u nas ne spominju da će ta nastupajuća promjena sviju sadržaja hrvatskog društva i države dovesti i do napuštanja sveprisutnu politiku globalizacije do izbijanja planetodemije što se u infodemiji predstavlja kao pandemija. Mnogi svjetski analitičari upozoravaju da bi pandemija virusa Corona 19 mogla zaustaviti eru globalizacije. U tomu smislu poraslo bi značenje nacionalnih država, koje su u eri globalizacije postale manje važne. U uvjetima pandemije nacionalne države,  njihove vlade i institucije bile su jedine koje su svojim nacionalnim državnim okvirima sposobne djelovati na tijek krize izazvane djelovanjem Corona 19 virusom.

Još se manje javnosti objašnjava tzv. "sindemija" kao posljedica pandemije i Covid 19 virusa. Ali, slušam premijera i zgrožen sam njegovom sintagmom: "E', sad je dosta, sada ću povući crtu". I'.....? Na tu prijetnju političkim mogućim konsekvencijama treba tražiti odgovor. Upravo taj odgovor ne nudi sadašnji ustroj vlasti, Vlade i premijer. Njega nudi  predsjednik države!? Preko crte će prijeći premijer i izravno politički i egzistencijski ugroziti naciju koja trpi već četiri+6 mjeseci godine strašni ekstremni nacionalistički i partitokratski teror. Sad bi premijer "povlačio crtu"? Da, "crvenu nit",  kao "crtu" s pomoću koje bi se premijer osjećao sigurnim od verbalne komunikacije predsjednika države. Ali, je li je to baš sve, u razumijevanju političkog, tako? Mislite li da je predsjednik države toliko politički naivan da čak u bunilu njegova misao može ustuknuti pred tom imaginarnom političkom "crtom" koju fantazmagorično crta premijer. Je li se tu krčmi nacionalni interes na štetu naroda jer je premijer povukao "crvenu crtu"? E', sad gledajte?! Slušam predsjednika Sabora koji se prisjeća nekakvih likova poput g. Stazića, a sve u smislu odgovornosti za izgovoreno predsjednika države. Ma, hajte molim Vas! Podignite glave iznad površine politički mutne vode u kojoj pliva premijer i njegovi hadezeovci. Dopustite da muljevita voda isteče iz stranačkih političkih očiju. E', tada ćete progledati i vidjeti da je hrvatska nacija uvedena u posvemašnju avanturu i doba ukupne neizvjesnosti. Zašto premijer javno ne izlazi s projekcijom socijalno-ekonomijske stabilizacije hrvatskog društva i države? Ta je neravnoteža rasta i razvoja zapravo zaostajanje i siromašenje naroda u svim segmentima društva? Sada treba navoditi i poneke podatke. Ali, ne želim trošiti prostor namijenjen za ovu kolumnu. Zapravo želim javno upitati premijera npr.: koliko je tona zlata u državnoj riznici?

Može li naša zemlja zagaziti još dublje i bezizlaznije u doba neizvjesnosti ili bi se trebala urgentno početi oblikovati rekonstitucija hrvatskog društva i države? Jedini politički i socijalno-ekonomijski izlaz iz sveprisutne najdublje krize, veće krize i dubine od one devedesetih godina, je rekonstitucija hrvatske države i društva.

Može li biti drugačije?

Gledajte, navesti ću induktivno primjer Župana Osječko-baranjske županije. U grad Osijek,  u kome izgled Željezničkog kolodvora personificira stanje u gradu, dovesti ultramoderni vlak može samo Župan koji ima viziju, ljudsku i političku energiju da iz ponora zaostajanja i siromašenja ponudi s izgledom tog vlaka novu budućnost Županiji, Osijeku i istočnoj Hrvatskoj. Budućnost nezaustavljiva rasta i razvoja Županije i buduće metropole istočne Hrvatske-grada Osijeka! Sve me to podsjeća na pionirski proces industrijalizacije koja, sugerirano preko tog suvremenog vlaka,  vizualno poručuje da izvan tih tračnica i Željezničkog kolodvora nastupa vrijeme transformacije svih zatečenih vrijednosti i sadržaja u gradu Osijeku. Grad Osijek je zaustavljen i devastiran u svom urbanom, gospodarstvenom i demografskom rastu i razvoju punih 30 godina. Osijek je grad izgubljene urbane i arhitektonske fizionomije. Neprepoznatljiv grad mjereno urbanim standardima i gospodarstvenom snagom. Posebno je devastiran posljednjih 7 godina vladavine najnesposobnije gradske vladajuće družine i mediokritetske oporbe što politički punatira gradsku vlast bez smisla i sadržaja.Narod bi rekao: "Svemu dođe kraj!?".

E', pa ja vidim, gledajući taj suvremeni vlak, novu viziju rasta i razvoja Osijeka. Tu viziju nije ponudio gradonačelnik iz "dnevne sobe"? Tu je viziju ponudio Župan!? Zato držim da njegova vizija istodobno znači zaustavljanje negativnih trendova života i izgleda grada Osijeka ali i poziv svim mislećim Osječanima da svojim znanjima i vještinama vrate Osijek na kolosijek s kojega ga je maknuo gradonačelnik i njegova svita. Da! Ti su nesretnici Osijek gurnuli na sporedni siromašni i zapušteni kolosijek. Sada se ispred njihovih očiju i neznanja pojavila budućnost u viziji i stvarnosti kroz "suvremeni vlak" što upućuje Osječane da postoji politički lider koji može Osijek učiniti metropolom istočne Hrvatske.

Zašto pokušavam na primjeru osječkog "suvremenog vlaka" induktivno ponuditi poruku premijeru? Pa, ta poruka premijeru je: potrudite se da tokom vremena 'sindemije' niste sami.  Razmislite o tome da imate politički pristup spriječiti kontaminaciju nacije i da se osim za "bolji život" pozabavite bitkom za mentalno zdravlje građana. Iza premijerova ultimiranog razumijevanja političkog, koga mu je poremetio predsjednik države, ljudi će se osjećati napušteno. Osjetiti će se da su građani sami i prepušteni siromaštvu, netoleranciji i besperspektivnosti što bi bilo najmračnije poglavlje u modernoj povijesti Hrvatske.

I da, prečesto s nipodaštavanjem politika netolerancije usmjerena je prema susjedima? E', pa, vrijeme je da premijer podigne glavu preko granične crte sa zemljama u okruženju i da javnost upozna s kolikom npr. zalihom zlata zemlja raspolaže, a koliko tona zlata imaju zemlje u okruženju? Zašto sada to pitanje? Dugo bih morao objašnjavati. Kratko, pročitajte tekstove koje objavljuje moj kolega prof.dr.sc. I. Lovrinović. Nakon tih njegovih iznimno vrijednih komentara ne će nikome biti potreban neki novokomponirani saborski zastupnički lik kao "vještak".

I da zaključim: "Ovlasti predsjednika države su da:
[  ]  su kreira s Vladom vanjsku politiku,
[  ]  surađuje s Vladom u usmjeravanju rada sigurnosnih službi,
[  ] brine o redovitom i usklađenom djelovanju te o stabilnosti državne vlasti, nisu samo prava, već su ujedno i obaveze (Op.cit. D. Orešković).

Gledajte! Površno motrenje te svojevrsne političke komunikacije, što javnosti prikazuju mainstream medija, prosječnog građanina udaljuje od realnog i ultimira mu promišljanje da se radi o sukobu dvaju predsjednika. Ali, jedno je što "svi vide", a posve je nešto drugo kada je u pitanju razumijevanje političkog? Predsjednik države je u toj svojevrsnoj ali posebnoj, za naše uvjete sve prisutnog licemjerstva i fake news, komunikaciji širom otvorio politička vrata u smislu prepoznavanja političkih sadržaja što su dominantne političke strukture u političkom i pravnom aspektu oblikovale za sebe i svoje. Na taj način su ispred vrata "dnevne sobe" vlastodržačka politička i pravosudna elita život naciji politički oblikovali. Pri tomu su naciju uveli u stanje 'sindemije'. Stvorili su kolateralne štete u svim segmentima hrvatskog društva i države. Ostavili su naciju da u 30 godina iščekivanja i čekanja sama sebe pokuša izvesti iz stanja patokracije, inaugurirane od partitikracije i kleptokracije. Sve te društvene devijacije u narodu su prepoznate kao in ultima rationis. Često se čuje sintagma: "Što se može? Tako je kako je!?". Ništa se u životu naroda u partitokratskim uvjetima desetljećima ne mijenja na bolje. Najvidljivija promjena u njihovim pojedinačnim životima je strašna socijalna diferencijacija, klijentelizam, nepotizam, korupcija i pornokracija.

U gore navedenim područjima nadležnosti premijera i predsjednika države ništa se promijenilo nije sve do trenutka kada je predsjednik države "otvorio vrata te partitokratske dnevne sobe" i naciji pokušao prikazati svu tu razinu licemjerja i taštine što je oblikovao hedonizam i egoizam. Sada je u uvjetima Covid 19 nastala posljedica prepoznatljiva kao "sindemija". Mnoge novokomponirane političke elite prepoznate kao netolerantne i ekstremističke sve više u Hrvatskom saboru pokazuju netoleranciju jer su uvjerene da se protiv sadašnjeg stanja u zemlji može djelovati samo radikalno desnim ili lijevim politikama. I upravo je tu vrhunaravna uloga, te svojevrsne komunikacije za hrvatske uvjete i demokraciju do sada ne prepoznate. Predsjednik države je, u političkom smislu, posve demokratski otvorio vrata te "dnevne sobe" u kojoj se oblikovala politika in ultima rationis još iz vremena devedesetih godina. Upravo i je uloga predsjednika države da uočava sve društvene devijacije i da ih bez ostatka prezentira javnosti koja u demokratskim sustavima ima pravo vidjeti sve što se događa, u "dnevnoj sobi" političkog sustava vlasti i Vlade, ali i reagirati. Ne mogu prihvatiti pojedine političke novokomponirane estradne likove što u znoju svojih egoističnih nastupa iznova pokušavaju nametnuti naciji novi in ultima rationis. Sve to u smislu da su zbog izostanka rezultata podjednako odgovorni premijer i predsjednik države jer ne poštuju svoje ustavne dužnosti. Držim suprotivo! Ukoliko će njihova sadašnja komunikacija otvoriti šire vidike i sadržaje hrvatske demokracije, e' tada se upravo njih dvojica i pridržavaju Ustava na čije korice su prigodom prisege stavili "desnu ruku". Zato treba s tom neobičnom komunikacijom razborito pristupiti promjenama u hrvatskom društvu i državi. Ta razboritost je izmjena postojećeg sustava vrijednosti što je definiran devedesetih godina. Taj politički rad i "salto mortale" ustroja države i društva upravo su sa međusobnom komunikacijom pokrenula dvojica državnika, premijer i predsjednik države. Znate što? Još od dvije tisućite godine kada smo zakoračili u 21. stoljeće pišem i govorim da je hrvatskoj državi i društvu potrebna rekonstitucija. E', upravo je tu rekonstituciju hrvatske države i društva pokrenuo predsjednik države. Ispred premijera i predsjednika države stoji vrijeme njihova mandata i ogroman posao uz čiji politički rad i vladavinu prava bi mogli pokrenuti demokratsku i mentalnu preobrazbu u hrvatskom društvu. Na taj način bismo čak bili i zahvalni coronavirusu/Civid 19. jer bi se našu državu i društvo za 10 godina, tamo 2030. godine, moglo naći u košarici civiliziranih i kulturnih nacija članica EU. Sve drugo bi imalo katastrofalne posljedice za naciju i narod. Zato lets'go premijeru i predsjedniče države!

prof. Nedeljko Bosanac
Stavovi izraženi u ovom tekstu stavovi su autora, i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala Republika.eu