Gost komentator

LIJEVOM NAŠOM

Kao da smo u apstraktnom amfiteatru iz kojega promatramo našu tragediju; ali, mi smo stari narod koji će se i iz ovoga zla podići kao ptica feniks

Ovo je sigurno bila godina koju ćemo svi pamtiti. Kada bi se bar mogla izbrisati iz sjećanja. Počela je sa zastrašujućim požarima ogromnih dijelova australskog kontinenta učinivši ih potpuno nepodobnim za život i ljudi i životinja. Nakon apokalipse u Australiji zaredalo je: pandemija Covida-19, potresi, nevjerojatna eksplozija u Bejrutu, u SAD-u pokret Black Lives Matter (navodno liberalni pokret protiv rasizma, s tendencijom da izbriše iz povijesti i sadašnjosti sve one koji se ne slažu s njima). Ali sve je to bilo u ''dalekom'' svijetu.

Zvonimir Hodak   FOTO:Screenshot YouTube
Piše: Zvonimir Hodak, Direktno.hr / Republika.eu

Nitko na početku ''izbrisane'' godine nije ni slutio da će i mala Hrvatska biti zahvaćena zlom koje nije mogla ni spriječiti ni ublažiti. Tu nije vrijedila parola ''budimo odgovorni''.

Potresi su upozorenje prirode, dokaz njene nadmoći i moći da nas preko noći sve zajedno otjera u očaj, a neke i u fatalizam. Znači, trebamo se predati sudbini koja se ne može izbjeći. Kršćanstvo je vrlo rano, još za vrijeme svetog Augustina, odbacilo fatalizam, jer on u širem smisli uči da su volja i inteligencija nemoćni u kreiranju života svakog čovjeka. I ljudi su izbjegavali kroz stoljeća zamke fatalizma. Osim, nažalost, kada su u pitanju potresi, poplave, pandemije i slično. Priroda je jedino obdarila životinje osjetom dolaska za sada ''nepobjedivog'' neprijatelja - potresa.

Naši će životi biti trajno obilježeni

Hrvati su mala i mlada država, ali stari narod koji će se i iz ovog zla podići kao ptica feniks. Ovih dana imam osjećaj kao da se nalazimo u nekom apstraktnom amfiteatru iz kojega promatramo tragediju naših malih i velikih mjesta. Ono što se dogodilo u Petrinji, Glini, Sisku, a ranije i u Zagrebu, obilježit će trajno naše živote, naše prioritete. Pred tragedijom koju donosi potres, Covid-19 pao je u drugi plan. Ono za što molimo Boga je da nas očuva od njegovog ''veličanstva'' potresa. On nas je podučio da je jedna godina života u Hrvatskoj jednaka trima u Mexico City-u. Ne vjerujete?

Javio se mobilizirani dragovoljac Fred Matić. Vrijeme je za napad na Crkvu. ''Ne bih ni lipe uložio u Cariras''. To se od Freda, zvanog ''punjena ptica'', i očekuje. Crkva je odmah nakon potresa na Banovini donirala oko sedam milijuna kuna hitne pomoći stradalima. Istodobno Fredove B.a.b.e, žabe i razne druge udruge za zaštitu ravnopravnosti svih i svakoga, do sada su pomogle stradalima tako da ih nigdje nema niti išta pridonose spašavanju onih koji su ostali bez ičega. Sve te nevladine udruge lijeve provenijencije, koje uglavnom žive na državnoj sisi, pohrlile su u pomoć stradalima na Banovini samo u svojim snovima, kao i pustom pričom o prikupljanju sredstava.

Još su Latini rekli ''Acta, non verba'', ili ''djela, a ne riječi''. Međutim, oni osnivaju udrugu ''Solidarnost''. Primaju samo lovu. Na Fejsu ih Dražen Travaš na svoj način hvali kad kaže: ''Solidarnebaba'' ne primaju lopate, ni mašakline, ni kariole, ni motike, ni grablje, ni metle, ni škovacere, ni kamione, ni grijalice, ni agregate, ni kućice, ni bagere, ni piđame, ni hranu, ni brašno, ni mlijeko, jedino lovu na račun zaklade osnovane prije par dana. Alal in vera''. Zašto je Dražen ciničan prema osnivačima ''Solidarnosti''? Ja nisam, vjerujem im k'o babi vračari. Više nego, recimo, Sai Babi. Kao Caritas i Crveni kradu donacije, ''nobody trust Croatia Red Cross''.

Dražen Lalić, Vesna Teršelič, Tin Gazivoda, Nadežda Čačinovič, Urša-Neda Raukar, Vili Matula, Gordana Bosanac, Nenad Zakošek, Sanja Sarnavka, Marina Škrabalo - to su likovi kojima treba ukazati naše povjerenje. Zato šaljite lovu onima koji godišnje progutaju milijarde kuna od ''progresivne'' Vlade RH.

Petrinja danas izgleda kao Vukovar 1991. godine...

Petrinja i njene mračne ulice koje sada sliče na ulice Vukovara 18. studenog 1991.g, prepune su ljudi koji su refleksivno, nagonski, došli u pomoć. Tu su i BBB, Torcida, Armada i ostali ''huligani''. Gledam slike dinamovca i hajdukovca s maskama svojih klubova, zagrljeni, otvorena srca, puni želje da pomognu, pod jednom bojom, onom hrvatskom. Oko 200 vozila samo s BBB-ovima, da ne računamo one Torcide, Armade i ostalih, šokiralo je i javne službe tj. sve one koji su morali hitno preuzeti organizaciju u svoje ruke i kanalizirati tu hrvatsku mladost prema onima koji trebaju pomoć.

U to vrijeme, antifašista i ''ljudsko-pravaških'' narikača nije bilo nigdje. Oni sad osnivaju udrugu ili zakladu (svejedno), na TV-u se već pojavljuju poznate face s jedinim ciljem da se kompromitira rad Caritasa i Crvenog križa. Ploveće kazalište je započelo svoju 101. reprizu ofucanih predstava. Javlja se jedan od ''glumaca'', Fred Matić, koji ne bi ni lipe dao Caritasu. Jedan iz Torcide se na TV-u na staru godinu hvalio kako ima dovoljno novaca da ne radi do kraja godine. Nigdje Baba ni žaba, ali ih milijuni iz proračuna čekaju. Čak je i Vučić poslao milijun eura. Toliko šalje i siromašna Makedonija. Oni znaju što je potres. U Skoplju je 1963. g. poginulo 1070 ljudi u velikom potresu.

I dok B.B.B., Torcida, Armada, Fancuti, Demoni i ostali ''huligani'' rade, raznose, donose i pomažu, iznenada se pojavio najrelevantniji političar Lepe njihove, Milorad Pupovac. K'o matematički robot odmah je izbacio prve rezultate i simultano ih preveo na hrvatski jezik: ''Poginulo je dvoje Srba i jedna djevojčica iz mješovitog braka''. Znajući koliko je Pupi liberalan, napredan i progresivan, uvjeren sam da je pod ''mješoviti brak'' mislio na brak između muškarca i žene. Svi koji su poginuli naša su hrvatska tragedija i svi su iz mješovitih brakova.

I dok nas je ambis u koji je upala Petrinja i ostali okolni gradovi i mjesta paralizirao, dogodila se još jedna velika nesreća. Osam mladih ljudi, svi rođeni 2001. g, nađeno je u jednoj kući u Posušju mrtvo. Vjerojatno zbog neispravnih plinskih instalacija. Kako se niz nesreća ne bi napokon zaustavio, pobrinuo se nepoznati volonter iz Zadra koji je na ulici verbalno izvrijeđao - zamislite koga? Pupovca! Pravna država je u tom slučaju reagirala munjevito. K'o ugriz kobre! ''Zločinac'' je odmah lišen slobode. HRT je taj dašak svjetlosti emitirao odmah na početku svog slabo gledanog Dnevnika, a kad ih je već krenulo, vijest iz Posušja ''munjevito'' su objavili u 33. minuti dnevnika. Tako se ''pravna država'' opet jednom istakla u zaštiti izvještavanja o ''najrelevantnijem''.

Matijin 'non pasaran' iz slobodarskoga Vijetnama

Pred desetak dana negdje iz slobodarskog Vijetnama javio se svojim obožavateljima Matija Babić bivši, sadašnji ili budući vlasnik Indexa. ''Non pasaran'', zaurlao je Matija još ljut i ogorčen što je za 3,2 milijuna kuna, koje je zamračio, morao oguliti par kila krumpira. Da skratim, naš revolucionar je zatražio od svoje sekte da pale crkve, vladine zgrade i razbijaju nenarodne glave. Očekuje se da će i u ovom slučaju naša draga ''pravna država'' reagirati jednako hitro i učinkovito pa pokrenuti kazneni postupak protiv nestašnog Matije. Ako ništa onda zbog kaznenog djela ozbiljne prijetnje iz čl. 139 stav 2.  KZ-a RH.

Kako se netko, pa bio to i jedan super revolucionar k'o što je to naš Matija, usuđuje prijetiti granitno čvrstoj i stamenoj hrvatskoj demokraciji? To u praksi znači da bi DORH mogao početi istražne radnje protiv Matije negdje oko 2050. g. Naravno, ako se Matija do tada vrati iz Sjevernog Vijetnama, a ne pobjegne u Južni. Ovih dana ''pravna država'' baš je pokrenula preliminarnu istragu protiv oficira JNA, jer su pred 30 godina raketirali Banske Dvore. Tek ako bude izrečena osuđujuća presuda protiv drugova oficira možda netko od nasljednika oštećenih tamo negdje 2050. g. može tužiti na naknadu štete.

Emile Zola jednom je napisao: ''Kad se pokopava istina, kad joj se ne dopušta da kao biljka prodre na površinu, ona ne miruje, tada skupi svoju moć i probije se eksplozivnom snagom''.

Dok Jutarnji i mnogi drugi mediji Banovinu nazivaju Banijom, dok su nam sve dnevne novine ne lijeve, nego ultra lijeve, dok izbori u Mostaru sliče ''pobjedi'' Joea Bidena u SAD-u, dok se ne izađe s istinom oko referenduma o izbornom zakonu, dok se ne utvrdi je li Hrvatska konačno ispunila sve uvjete za ulazak Srbije u EU, dok se ne podignu optužnice i ne kazne oni za pokolj u Škabrnji, dok saborski zastupnici s mršavom većinom i dalje vladaju državom, i da ne nabrajam dalje, do tada ne očekujmo da će se u Lijepoj našoj Zolina istina probiti na površinu ''eksplozivnom snagom''.

Raskošno antitalentiran režiser

Uostalom, u Lijevoj našoj istina svaki dan nezaustavljivo probija sve barijere. Moj heroj dana nije neki torcidaš koji popravlja krovove u Petrinji, ili Glini. Moj heroj je Ognjen Sviličić. Filmski je redatelj i scenarist, profesor na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. To je ona ista akademija na kojoj predaje Sneška Banović uz sve kontroverze koje su pratile njen božanski dolazak u ADU. Nedavno sam pisao o slučaju profesora iz Darde, Mile Nonkovića, koji je dobio otkaz jer je hrvatski jezik u školi predavao na srpskom. Mile je tužio RH na Međunarodnom sud u Strasbourgu jer je on i prije devedesete predavao hrvatski na srpskom jeziku i spoznao da ga ''ceo svet razume''. Naravno, spor je dobio.

I sada je ''jedan od najuspješnijih filmskih redatelja i scenarista'', Ognjen Sviličić javno, ogorčeno, urbi et orbi najavio da će i on, u znak protesta, svojim studentima predavati na srpskom jeziku. Bravo Ognjene, svaka ti dala! Ti si zadužio ovu kato-talibansku državu svojim genijalnim filmovima ''Oprosti za kung-fu'',''Armin'', i ''Takva su pravila''. Baš tako, takva su pravila. Otiđi u Ljubljanu predavati na hrvatskom, ili tebi dražem srpskom, probaj u Austriji na ruskom, u Americi na kineskom. Svi će sagnuti glavu jer je tvoje filmove do sada gledalo preko 300 ljudi.

Kada se jednog dana, a možda i prije, odlučiš snimiti film o padu Vukovara u tom filmu će vojnici agresorske JNA govoriti naglaskom i intonacijom zapadnog Mostara. I ''ceo svet će da zna'' kako su Vukovar napali srušili i zaklali 'Ercegovci'. Ne daj se Ogi, ni za pet banki. Podršku od ''koleginice'' Sneške zasigurno imaš. A sedmero studenata ovise samo o tebi i Googleu. A da o splitskoj orijuni i ne govorim. Kad si ti rođen 1971. g., tvoj istomišljenik Igor Mandić tada je napisao svoju čuvenu kolumnu ''Kesten pire Miloša Žanka''. Kad' je avangarda, onda neka je Titova garada! Veli naš Ogi: ''Odlučio sam govoriti srpski na predavanjima jer smatram da svatko ima pravo koristiti jezik koji želi''. K'o u mesnici govoriš svinjski jezik, goveđi...

Ne vrijede za Ogija nekakvi ''klerofašistički'' propisi o standardima hrvatskog književnog jezika. On je raskošno antitalentiran režiser, a njegovi će studenti moći koristiti ''Google translation'' da shvate njegove režiserske lekcije. Pravu plamenu podršku imat ćeš od Jurice Pavičića, Ante Tomića, Roberta Bajrušija, Pofuka, Gere iz jugo-Obzora, Katarine i Mate iz Radničke Fronte, Rade, Rade i familije, od 6 Ličke iz Večernjaka i Jutarnjeg. Uživajte u svojoj nostalgiji.

Sada mi je napokon jasno zašto je prošli tjedan Zagreb bio predzadnji u EU po kvaliteti zraka. Od nas je bila gora samo Bugarska. Među najzagađenijima smo na svijetu. I prošle godine bili smo po zagađenosti 51. na svijetu. Ali samo statistički. Jugo-zagađivači, predavači, vraćanje Titove ploče na obližnji Kazališni trg, Sneška koja je molila da Titova ploča ostane na svom mjestu još barem 700 godina. Zemlja smješka ili smiješna zemlja. Zemlja koju ni potres ne može promijeniti.

Još par potresa i Varaždin će opet biti glavni grad Hrvatske.

Gdje su sada LGBT udruge, feministkinje, Mladež HDZ-a, SDP-a?

Dok smo mi zabrinuti za Lijepu našu, jedna druga država polako nestaje s našeg vidika - Crna Gora. Neki dan je nova crnogorska vlast odbila izglasati rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Mislim da su stvari tamo krenule u debeli rikverc. Naši pseudo-liberali naborat će svoja mala čela i istovariti svoja velika načela uz riječi ''A što to nas briga''. Već zbog susjedstva i Prevlake, briga nas je. Dana 29. prosinca u 2.30 sati ujutro s jednim glasom više, Skupština Crne Gore izglasala je promjenu Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Prosrpska koalicija na brzinu vraća dug SPC-i. To je ona SPC koja u Crnoj Gori vuče glavne političke poteze. Moramo pohvaliti našu politiku koja jobovski strpljivo odbija legalizirati Hrvatsku pravoslavnu crkvu. Kao, imamo već srpsku. Sve dok nam jednog lijepog dana neki prote u dalmatinskim manastirima ne odluče sastaviti novu Vladu SAO Krajine. A HOS-a više nema.

Sjećam se ratnih Uskrsa kad su nas pobunjeni Srbi tako minirali svojim pisanicama da smo po Hrvatskoj hodali k'o po jajima. Evo jedne tadašnje uskršnje poruke: ''Minirana područja pod hitno razminirati, da se u njih vratimo - dominirati''.

I još jedna hladna, kišovita noć na Banovini. Demoni, BBB, Torcida, Ultrasi, Armada, Kohorta... i dalje pomažu raščišćavati ulice, popravljati krovove, pomažu sirotinji. Gdje je sada mladež HDZ-a i SDP-a? Nema nigdje ni udruga LGBT-a, ni feministkinja...

Zvonimir Hodak
Direktno.hr / Republika.eu