Osječko-baranjska

PROJEKT SLAVONIJA

Unatoč utrošenim milijunima nema novih poslova, a trendovi zaostajanja i stagnacije se nastavljaju

Početak Nove 2021. godine kao da nastavlja neželjeni niz događaja koji su obilježili prethodnu godinu koju svi, u to doista ne treba sumnjati, želimo kolektivno što prije zaboraviti. Hrvati su i u ovim tragičnim danima, ako išta, dokazali da još nisu izgubili osjećaj za svog bližnjeg i to nam svima daje trajnu nadu u vrijeme koje dolazi. I Osječani i Slavonci, iz dana u dan, pokazuju kako se pomaže onima kojima to ovih dana treba. I na to trebamo biti ponosni. Još su Slavonci- Slavonci. No fokus se javnosti nužno vremenom pomiče prema drugim životnim temama. Kako dalje?

Arhiva - sjednica Savjeta za Slavoniju, Baranju i Srijem u Našicama   FOTO:Republika.eu
Piše: R.Z.

Pandemija i potres nisu samo obilježili proteklu godinu već su stvorili situaciju u kojoj se gospodarska kriza vratila u Hrvatsku (i cijeli svijet) na velika vrata otvarajući cijeli niz pitanja  rješavanje kojih je ključ dalje budućnosti i  ukupne perspektive  ovog grada i regije. Razorni potres  do krajnjih je granica potencirao možda i najveći problem poratnog razvoja Hrvatske. Trajno i strateško zaostajanje nerazvijenijeg  dijela ove zemlje od Iloka do Siska ili  Like. Tu se devedesetih ratovalo, okupator pljačkao i devastirao, industrija nestajala. U  ratnom i poratnom okruženju hrvatski istok ( kao i Banovina  ili Lika) i nisu imali objektivne šanse uhvatiti priključak s ostatkom zemlje. A tamo, na zapadu Hrvatske akumulirao se kapital. I još se akumulira. Poraće i obnova pa i sve ono što je u te „ranjene“ dijelove zemlje ulagano uz sav poratni optimizam i energiju povratnika, nisu zaustavili negativne trendove koji se nastavljaju do danas.  Tako se i prvi, nazovimo ga tako „Projekt Slavonija“, tj. poratna obnova na koncu sveo na obnovu kuća povratnika, no ozbiljnije i sustavne obnove gospodarstava nije bilo jer to objektivno nije zanimalo niti centre gospodarske moći tj. pseudo trgovački lobi pa posljedično niti jednu vladu iza 2000.- godine. Posrnule tvrtke su se radije darivale onima koji su ratno razdoblje iskoristili za stvaranje gospodarskih „carstava“. Najveći su gospodarski subjekti sanirani ne poput brodogradilišta ubrizgavanjem milijuna kuna u često besperspektivnu budućnost već prodajom najvrjednijeg hrvatske zemlje i bivših poljoprivrednih giganata za jednu kunu. Ta jedna kuna obilježila je tranziciju i „oporavak“ poratnog osječkog i slavonskog gospodarstva i poljoprivrede koje se od središta prerađivačke industrije u Hrvatskoj pretvorila u sirovinsku bazu finalizatora s sjedištem u i oko glavnog grada zemlje. Kada se na to Slavonija pobunila središnja je vlast uz razne oblike surove „pacifikacije“ krenula i s ponekim velikim projektom kako bi pokazala „posebnu“ brigu. Projekt bi započeo, obično stao na po puta i negativni trendovi depopulacije i besperspektivnosti nastavili bi se dalje. Drugi tzv. Projekt Slavonija – izgradnje autoceste do Osijeka tzv. Slavonike po nekima je više  bio posljedica straha od HDSSB-a kao novog regionalnog političkog projekta , no ozbiljnog ulaganja u obnovu Slavonije. I on nije dovršen i kao paradigma besmislene investicije ostao je bez spoja i s Mađarskom i s BiH do dana današnjeg. Konačno se i 2015. najavio kao veliki projekt revitalizacije hrvatskog istoka novi Projekt Slavonija, i to upravo pod tim imenom. Ovaj puta novac više nije bio hrvatski, već europska sredstva koja EU i inače namjenjuje za revitalizaciju nerazvijenih dijelova svojih članica. Budući je u međuvremenu Hrvatska, konačno i nakon desetljeća ponižavanja i progona nevinih ratnih zapovjednika i ispunjavanja lista želja koje niti jedna druga nova članica nije morala ispuniti, postala članicom EU pružila se i ova šansa za korištenje strogo namjenskih sredstava. Sumaran uvid u Izvješća  Hrvatske gospodarske komore i  središnjih statističkih službi o trendovima u slavonskom gospodarstvu i rastu (ili padu) bruto domaćeg proizvoda po tekućim cijenama (ESA 2010) po županijama za razdoblje 2008-2015. godina – dakle vremenu rasta globalne gospodarske krize, pokazuje i su da je Hrvatska već tada bila zemlja sa dvije posve različite društvene i egzistencijalne zone. Čak i u tih sedam godina krize rast stope BDP-a imali su Grad Zagreb, Zagrebačka, Međimurska, Istarska i Dubrovačko-neretvanska županija! Većina županija imala je pad od -2,0 do -9 % a slavonske pravi strmoglav ( osim za čudo Osječko-baranjske s padom -8,9% što je vjerojatno posljedica uz snagu osječkog gospodarstva i straha središnjice od „inata“  kao i Brodsko-posavska s -9%)). Vukovarsko-srijemska županija  imala je pad 13,0%, Požeško-slavonska 15;5% a Virovitičko-podravska čak fantastičnih 20,6%!Treba li uopće spomenuti tko je sve to vrijeme  upravljao ovim županijama.

Projekt Slavonija, Baranja i Srijem pokrenut je kako bi se osigurala sredstva iz europskih fondova (prvotno cca. 2,5 milijardi eura sredstava EU) prvenstveno za projekte na području pet slavonskih županija. U srpnju 2020. godine dodatkom ugovoru teritorij obuhvata povećan je na osam županija tzv. Panonske Hrvatske. Europska unija na taj način već godinama financira projekte koji trebaju pomoći da slabije razvijeni dijelovi zemalja članica uhvate korak s razvijenijim dijelovima unije. Slavonija i Baranja (ali i primjerice tragičnim potresom pogođena Sisačko-moslavačka županija) upravo su takove zone. No kakvi su doista efekti na slavonsko-baranjsko gospodarstvo nakon gotovo četiri godine Projekta Slavonija Baranja i Srijem? Svi relevantni pokazatelji ukazuju da se u razdoblju od 2016. godine do 2019. godine (ako i ne uzimamo u obzir 2020.-u s velikom krizom i dosad najvećim padom ukupnog BDP-a.!) nikakvih bitnih efekata od "Projekta Slavonija" na eventualno ubrzaniji rast slavonskih županija u odnosu na razvijenije - nije dogodio. Vlast pri tome ističe kako je riječ o više od 19 tisuća projekata vrijednih 16,5 milijardi kuna (novi studentski paviljon u Osijeku, program „Zaželi“ koji bi trebao osigurati stotine radnih mjesta, energetska obnova desetaka škola, 50-ak milijuna kuna za sve bolnice u županiji, projekt "Spin Valis" u Požegi,  planira se u perspektivi izgradnja novog KBC-a u Osijeku, u okviru obnove pruga rekonstrukcija pruge Okučani-Vinkovci i Osijek - Virovitica, izgradnja Gospodarskog centra u Osijeku itd. Projekti , projekti, projekti… No osim nabrajanja budućih, projekata koje ćemo graditi tuđim novcem kakvi su doista efekti od do sada uloženog? Kako podjela novca izgleda do sada u praksi mogli smo pročitati u nizu medijskih natpisa koji optužuju aktualnu vlast da je svoje pipke vrlo vješto pružila prema europskim fondovima a Projekt Slavonija samo je paravan za bogaćenje podobnih stranačkih kadrova. Unatoč utrošenim milijunima nema novih poslova, a trendovi zaostajanja i stagnacije se nastavljaju. Bez obzira na medijske napise i afere pokušajmo objektivno utvrditi kakav efekt projekt ima na slavonske županije. Hrvatska gospodarska komora  u svojoj publikaciji Indeks gospodarske snage županija (Zagreb, 2019.) daje egzaktne odgovore za razdoblje prije pandemije. Jednostavnom usporedbom tzv. indeksa  gospodarske snage za 2016., 2017. i 2018. god. Vidimo da 2016. god. najniži indeks ima Bjelovarsko-bilogorska županija s 66,9 u odnosu na RH=100,  a posljednje četiri MJESTA DRŽE SLAVONSKE ŽUPANIJE  dok je Osječko baranjska 15-a. Već 2017. godine Bjelovarsko-bilogorska županija (koje nema u projektu Slavonija) preskočila je Požeško-Slavonsku i Virovitičko-Podravsku koje padaju na samo dno, a maleni napredak napravile su Osječko-Baranjska i  Vukovarsko Srijemska županija. Već 2018. Osječko baranjska pada za dva mjesta  a jedino ozbiljniji rast primjećuje se kod Vukovarsko srijemske županije no BDP joj je i dalje među 4. slavonske županija na dnu.. I to je sve…Pred nama je izborna godina. HDZ-ovi lokalni političari obasipati će nas ciframa i "Projektom Slavonija" koji su oni tobože oni osmislili i realizirali i oko nas se događa gospodarsko čudo usprkos pandemiji i potresima -iako to doduše još ne vidimo...SDP će pak napadati "Projekt Slavonija" kao veliku HDZ-ovu obmanu i masovno financiranje tvrtki i pojedinaca bliskih HDZ-u dok, recimo, u Osijeku projekti za koje je europske novce  TOBOŽE osigurala SDP, HNS vlast su transparentni i kvalitetno se realiziraju. A gornji podaci i život oko nas govore nešto posve drugo! Projekt Slavonija, Baranja i Srijem nije ni HDZ-ov ni SDP-ov projekt. To su pobogu tuđi, europski novci za koje su lokalni župani i gradonačelnici i precijenjene i dobro plaćene agencije zaslužni točno onoliko koliko i svaki čitatelj ovog članka ili njegov autor. Na primjeru Osijeka najbolje vidimo koliko su nesposobni i jedni i drugi! Pri tome se međusobno optužuju za kašnjenje izgradnje Prve gimnazije i obnove Copacabane a da o realizaciji Obnove HNK kao zajedničkom projektu za koji Europa daje novac ne pričamo (o tome i jedni i drugi glasno šute)! Svi ostali projekti u gradu, osim stadiona koji gradi privatni vlasnik, kasne ne mjesecima već godinama i sudbina im je blago rečeno neizvjesna. A novih tvornica i brojnih radnih mjesta ni u Osijeku ni u Županiji nema i očito neće još dugo biti. I to je prava istina. Mogući gospodarski kolaps Hrvatske zbog pandemije, potresa i neizvjesna budućnosti tek sad otvaraju pitanje što je budućnost Projekta Slavonija? I neće li završiti kao i svi „Projekti“?  Za pravi oporavak Slavonije (i Banovine!) potrebno je potpuno promijeniti cijelu zakonsku paradigmu i konačno zaista stimulirati poduzetnike da poduzeća otvaraju u Osijeku i Slavoniji. A ne u Zagrebu, Čakovcu ili Istri. I to oslobađanjem od svih poreza a ne dodatnom pljačkom! Inače BI svi projekti-mogli postati samo nečiji spomenici, a silne ćemo europske novce potrošiti na polu puste zgrade i prazne vlakove i aerodrome…u pustoj Slavoniji…

R.Z.