Razno

PLATIO PREVISOKU CIJENU

Priča koja je rasplakala svijet...

Intervju sa pastirom koji je čuvao ovce 7 desetljeća rasplakao je svijet. Upitali su ga: "Bi ste li s nama podijelili nešto što vam je ostalo u sjećanju?". Pastir je odgovorio "Da", a priča ide ovako...

Ilustracija   FOTO:pixelizam.com
Piše: Republika.eu / Senzacija.ba

Država mu je odlučila dati mirovinu za njegov 80-ti rođendan. Zbog toga i sami novinari odlučili su ga potražiti.

Prvotno se starac iznenadio što su novinari uopće došli do njega i što žele s njim razgovarati. Ni u snu nije pomišljao da oni o kojima je samo čuo priče sada će pisati u novinama o njemu, nepismenom starcu. 

Imao je on običnih priča, koje su za “običnu raju” i koje se mogu pričati uz vatru djeci, ali je mislio da su one nezanimljive. Započeo je svoju, kada ju ispriča nitko ne ostaje ravnodušan:

“Kada sam imao dvadeset godina, našao sam u šumi malo štene. Onako mali mi se svidio, pa sam ga jednostavno pokupio sa sobom bez razmišljanja. Već nakon par dana sam ga zavolio. Svuda sam ja njega vodio sa sobom, dijelio sa njim što sam i sâm imao. On je napredovao, a meni postajao najbolji prijatelj.

No, seljani su me zadirkivati govoreći da je to vuk i da bi trebalo da ga ubijem jer će se dogoditi veliko zlo. Kako sam mogao da ih poslušam kad mi je on srcu prirastao?

Pas je postao veliki i jak, a bez problema mi je donosio stvari koje sam ja zaboravio u selu. Bio je to vrlo pametan pas i pomagao mi je u čuvanju ovaca.

Jednog kasnog, ljetnog popodneva bilo je vedro, ali zrak je bio težak, kao da će kiša. Ušao sam u kolibicu u planini, čim sam legao na ležaj, oči su mi se same sklopile.

Ne znam koliko sam dugo ležao, ali me je nešto probudilo iz sna. Slično režanju. Izašao sam iz kolibe da vidim što se događa.

U smjeru prema Suncu moj je pas sjedio. Njuška mu je bila sva krvava, a kako je bio okrenut po strani, sunce mu je sijalo kroz oči. Sve je izgledalo tako nestvarno tim više, što se ispred njega nalazila hrpa još uvijek vrelog mesa iz prohujalog života. Odmah sam shvatio što se dogodilo…

Ušao sam hladno, mirno u kolibu i skinuo pušku iznad vrata i ponovo izašao.

Podigao sam lagano pušku, nanišanio u glavu, glavu mog vuka. On se nije ni pomakao. Kao da je osjećao krivicu što je prokockao moje povjerenje, koje sam uložio u njega. Povukao sam obarač i on je pao.

Možete zamisliti koliko sam ostao šokiran kada sam između ovaca naišao na tri leša vuka i jedne vučice...

Srce mi se steglo, a na oči mi granule suze. Ubio sam svog istinskog prijatelja. Posumnjao u zvijezdu na nebu…

Od onda je prošlo 60 godina, a ja tu sliku ne mogu zaboraviti, kao da se danas dogodilo. Od onda sam se nekako povukao u sebe. Jasno mi je postalo da nema više mjesta u mojoj duši za bilo kakvo osuđivanje bilo koga. Cijena toga je bila visoka, previsoka...