Društvo

EKSKLUZIVNO ZA REPUBLIKU

Život u paragvajskom kazamatu – Toblerov bliski susret sa smrću

„Stigao sam na jedna velika vrata, iza njih je bio odjeljak koji je prozvan „raj u centru pakla“, a ime na španjolskom mu je bilo Libertad što znači sloboda. Taj odjeljak je pripadao protestantskoj crkvi koja je imala dosta pristaša tamo. Ljudi su im prilazili i priključivali im se jer su tako mogli doći do malo lakšeg života u zatvoru.“, pripovijeda Domagoj navodeći kako se i on priključio njima te naučio mnogo o Bogu, ljubavi, mržnji i oprosti. No, nakon određenog vremena morao je napustiti njihov krug jer se nije strogo pridržavao njihovih pravila.

Domagoj Tobler
Piše: Republika.eu

U prošlom, trećem po redu, nastavku nesretne priče Domagoja Toblera, Osječanina koji izdržava višegodišnju zatvorsku kaznu u dalekom Paragvaju, saznali smo detalje oko njegovog uhićenja i dolaska u zatvor. Domagoj je nakon peripetija u zračnoj luci pri povratku s uobičajene „poslovne ture“ završio u jednom od najzloglasnijih zatvora na svijetu, paragvajsku Tacumbu.

„Život u zatvoru je puno gori od onoga što možete zamisliti. Scene koje tamo vidite urežu vam se zauvijek u sjećanje. Primjerice, nevjerojatno je jezivo gledati kako stražari iznose crne vreće s mrtvim tijelima zatvorenika. Oni se međusobno ubijaju zbog nedostatka droge, cigareta ili hrane. No, to se događalo u većoj mjeri u dijelu zatvora u kojem je stacionirana, uvjetno rečeno, sirotinja odnosno zatvorenici koji nemaju novaca", ispripovijedao je Domagoj u prošlom nastavku nagovijestivši nam kako će u sljedećem javljanju ispričati događaje koji su ga doveli do susreta sa smrti, kako je naveo, doslovno „oči u oči“.

Nakon što se po dolasku smjestio u, kako on kaže, VIP odjeljak zatvora vrlo brzo mu je, već nakon nekoliko tjedana, došao dopis od direktorice zatvora u kojem je stajalo kako ga se mora premjestiti u odjeljak zatvora koji je pod visokim mjerama sigurnosti, a sve zbog opasnosti od njegovog mogućeg bijega. 

„Na taj dopis sam se prvotno samo nasmijao. U tim trenutcima sam bio pod tolikim stresom i šokom da nisam ni mogao razmišljati o nekakvom bijegu. No, što je tu je, morao sam ispuniti svoju dužnost kao zatvorenik i bez pogovora sam prihvatio naredbu“, navodi Domagoj napomenuvši kako nije znao što ga tamo uopće čeka. 

Skupio je, navodi, ono malo stvari što je imao sa sobom i krenuo prema straži. Ističe kako mu je u zatvoru velike poteškoće predstavljalo to što ne zna španjolski jer engleski tamo, kako navodi, malo tko zna pričati. Zbog toga je često morao tražiti usluge prevoditelja. 

„Kao što sam u prošlom javljanju spomenuo, ovdje je ustaljena praksa plaćanja kreveta. Dio love ide robijašu koji je glavni u tom dijelu, a dio stražaru. U ovom dijelu zatvora bilo je dosta stranaca, tamo sam upoznao jednog gospodina iz Belgije. On mi je dosta pomogao, izlobirao je da ne moram platiti krevet. Bio sam mu jako zahvalan jer sam već bio vrlo tanak s lovom.“, navodi Domagoj koji napominje kako taj zloglasni zatvor Tacumbu doživljva kao jedan veliki zagađeni grad. 

„U zraku se osjeti vrlo specifičan i neugodan miris, rekao bi da je to jedna odvratna mješavina smrada i mokraće koja je uvijek prisutna u zraku. U početku, kada sam došao u zatvor imao sam stalno mučnine i bolila me konstantno glava, uvjeren sam da je to bilo od tog smrada. No, kasnije sam oguglao i privikao se na to“, navodi.

Dolazak u novi odjeljak zatvora Domagoju je, kako priča, bio jednako stresan kao i prvi ulazak u zatvor. Nervoza i strah bila je prisutna jer nije znao što ga tamo čeka. „Kao u filmovima, ja za sobom niz veliki hodnik vučem prtljagu, a ostali zatvorenici gledaju u mene. Gotovo svi bulje i tajac je. Kasnije sam čuo da je tako uvijek kada dolazi novi. Gledao sam ih ravno u oči i nisam htio da na meni primijete strah. Bili su tako crni, odnosno prljavi i masni i čudnog mirisa.“, opisuje Domagoj uz napomenu kako bi vjerojatno bio pokraden da s njim nije bio stražar.

„Stigao sam na jedna velika vrata, iza njih je bio odjeljak koji je prozvan „raj u centru pakla“, a ime na španjolskom mu je bilo Libertad što znači sloboda. Taj odjeljak je pripadao protestantskoj crkvi koja je imala dosta pristaša tamo. Ljudi su im prilazili i priključivali im se jer su tako mogli doći do malo lakšeg života u zatvoru.“, pripovijeda Domagoj navodeći kako se i on priključio njima te naučio mnogo o Bogu, ljubavi, mržnji i oprosti. No, nakon određenog vremena morao je napustiti njihov krug jer se nije strogo pridržavao njihovih pravila.

Tada je otišao u jedan drugi pododjeljak tog zatvora koji je slovio kao manje siguran. Tamo je morao voditi više računa o sigurnosti vlastitog života pa je tako kupio veliki nož za eventualnu samoobranu. „Tamo nije lako biti stranac u zatvoru. Za ostale si samo vreća puna novaca, a kada se pročulo zbog čega sam završio u zatvoru bio sam još veća meta. Ako imaš posla s drogom, imaš i novaca. Tako ovdje stvari stoje.“

Tamo se, iako su vrlo opasni uvjeti, dosta dobro snalazio i nije imao većih problema. Sve do jednog poslijepodneva kada se iz zatvorske menze vraćao prema svojoj ćeliji. 

„Spuštao sam se niz stepenice i začujem prijeteći glas, na španjolskom je kroz zube govorio „No te muevas!“ što znači ne miči se, stao sam mirno digao ruke i rekao OK. Rekao mi je da izvadim sve iz džepova i bacim dole. Polako sam krenuo prema džepovima i čuo sam njega kako se polako šulja prema meni. Nož sam uvijek nosio sa sobom kad bi išao tako na večeru lli na wc i držao sam ga u futroli s prednje strane. Kako sam takve naravi da se ne predajem olako, polako sam izvadio nož i okrenuo se prema njemu, no bio je prebrz i ubo me direkt u lijevu sljepoočnicu. U sekundi sam sav bio obliven krvlju, nisam gotovo ništa vidio, ali sam uspio reagirati i u padu sam mu nož zabio u lijevu nogu. Pao je na pod i u tom su dotrčali stražari“, navodi Domagoj i napominje kako se nakon toga probudio u zatvorskoj bolnici. 

Nakon što je uspješno prošla operacija i rehabilitacija za kaznu je dobio samnicu od 30 dana. Navodi kako mu je ipak drago što njegov napadač nije mrtav.

Za sljedeći nastavak najavio je detalje oko zataškavanja toga slučaja i još mnogo potresnih zatvorskih priča.